Srijeda, 14 svibnja

Zašto je važno mentalno zdravlje mladih

 

Mentalno zdravlje djece i mladih: Kako prepoznati i zaštititi emocionalno blagostanje u modernom dobu

Mentalno zdravlje djece i mladih predstavlja temelj za njihov rast, razvoj i buduće funkcioniranje kao odraslih osoba. Odrastanje je period koji sa sobom nosi niz izazova – od fizičkih i emocionalnih promjena pa sve do suočavanja sa sve zahtjevnijim društvenim očekivanjima. Upravo ta životna faza obilježena je stvaranjem identiteta, razvijanjem vještina upravljanja emocijama i uspostavljanjem zdravih odnosa s okolinom.

Zašto je važno mentalno zdravlje mladih
Zašto je važno mentalno zdravlje mladih

Nažalost, svakodnevni stresori, sve složeniji životni izazovi, ali i manjak podrške iz okruženja mogu ozbiljno narušiti mentalno zdravlje djece i mladih. Danas se sve češće susrećemo s činjenicom da veliki broj djece i adolescenata odrasta u svijetu u kojem se suočavaju s emocionalnim poteškoćama, ali rijetko kad dobiju pravovremenu pomoć i razumijevanje.

Mentalno zdravlje djece i mladih – važnost ravnoteže

Mentalno zdravlje djece i mladih ovisi o ravnoteži između zaštitnih i rizičnih faktora koji oblikuju njihovo odrastanje. Kada su djeca suočena s izazovima poput vršnjačkog pritiska, akademskih zahtjeva, problema u porodici ili izloženosti nasilju, vrlo često dolazi do narušavanja emocionalne stabilnosti. Ako uz to ne postoji kvalitetna podrška roditelja, nastavnika ili stručnjaka, mentalno zdravlje djeteta može postati ozbiljno ugroženo.

Dijete koje odrasta u stabilnom i sigurnom okruženju, gdje ima priliku izraziti svoja osjećanja bez straha od odbacivanja, kažnjavanja ili omalovažavanja, razvija emocionalnu otpornost. Upravo je to ključni faktor koji može pomoći da se s izazovima odrastanja nosi lakše i zdravije.

Najčešći problemi koji pogađaju mentalno zdravlje djece i mladih

Razumijevanje najčešćih problema s kojima se suočavaju mladi omogućava roditeljima, nastavnicima i stručnjacima da na vrijeme reagiraju i pruže adekvatnu podršku. Neki od najčešćih poteškoća koje mogu ukazivati na narušeno mentalno zdravlje djece i mladih uključuju:

  • Emocionalni poremećaji: tjeskoba, depresivnost, nagle promjene raspoloženja, povlačenje u sebe, osjećaj bespomoćnosti.

  • Poremećaji u ponašanju: agresivnost, impulzivnost, hiperaktivnost, izbjegavanje školskih i društvenih obaveza.

  • Poremećaji u prehrani: zabrinutost zbog tjelesnog izgleda, izgladnjivanje, prejedanje ili opsesivna kontrola prehrane.

  • Samoozljeđivanje i suicidalne misli: jedan od najalarmantnijih znakova narušenog mentalnog zdravlja, koji zahtijeva hitnu pažnju i stručnu pomoć.

  • Ovisnosti: zloupotreba psihoaktivnih supstanci, alkohola, videoigara, interneta i društvenih mreža.

Upozoravajući znakovi koje roditelji ne bi smjeli ignorirati

Mentalno zdravlje djece i mladih često ostaje u sjeni dok se promjene u ponašanju pripisuju “normalnim fazama odrastanja”. Ipak, kada određeni simptomi traju duže vrijeme, to je signal da dijete ili adolescent možda prolazi kroz ozbiljne emocionalne poteškoće. Neki od ključnih znakova uključuju:

  • Povećanu razdražljivost i nagle ispade bijesa.

  • Česte psihosomatske smetnje poput glavobolje i bolova u trbuhu bez jasnog medicinskog uzroka.

  • Iznenadno pogoršanje školskih ocjena i gubitak interesa za učenje.

  • Poteškoće u socijalizaciji, povlačenje iz društvenih aktivnosti i izolacija.

  • Izražen strah od procjene, kritike i odbacivanja.

  • Pretjerana briga oko izgleda i ponašanje koje ukazuje na poremećaje prehrane.

  • Nošenje zatvorene odjeće bez obzira na vremenske uvjete, što može upućivati na prikrivanje rana od samoozljeđivanja.

Roditelji bi trebali njegovati otvorenu komunikaciju s djecom, pružiti siguran prostor za izražavanje osjećaja i pokazati spremnost za slušanje, a ne samo za davanje savjeta ili kritika.

Prevencija mentalnih problema kod djece i mladih

Jedan od najvažnijih koraka u očuvanju mentalnog zdravlja djece i mladih jeste prevencija. Nažalost, mnogi se problemi primjećuju tek kada se razviju u ozbiljne emocionalne ili ponašajne poremećaje. Ključ prevencije je u ranom prepoznavanju znakova, otvorenom razgovoru, kao i izgradnji psihološke otpornosti kroz zdrav stil života i edukaciju.

Od izuzetne važnosti je:

  • Podučiti djecu emocionalnoj pismenosti – prepoznavanje i upravljanje vlastitim emocijama.

  • Razvijati empatiju i vještine komunikacije.

  • Postavljati jasne, ali zdrave granice u ponašanju.

  • Ograničiti i nadzirati vrijeme provedeno ispred ekrana.

  • Poticati zdrav način života, uključujući redovitu fizičku aktivnost i kvalitetan san.

  • Pružati primjer zdravih međuljudskih odnosa kroz vlastiti život.

Uloga roditelja u očuvanju mentalnog zdravlja

Roditelji su ključna karika u zaštiti mentalnog zdravlja djece i mladih. Kroz svakodnevni kontakt, oni su u prilici prvi prepoznati promjene u ponašanju i raspoloženju svog djeteta. Uloga roditelja nije samo pružanje osnovnih životnih uvjeta, već i emocionalna podrška, razumijevanje i učenje djeteta kako da se nosi sa životnim izazovima.

Podrška se ne ogleda u rješavanju problema umjesto djeteta, već u vođenju i osnaživanju da samo razvije vještine koje će mu pomoći u suočavanju sa stresom, neuspjehom i promjenama koje odrastanje donosi.

Pročitajte i:

– Bol u donjem dijelu stomaka kod muškaraca: Žašto se javlja i kako postupati

– Bolovi u želucu: Što popiti i kako eliminisati bol

– Bolovi u stomaku i leđima: Simptomi i rješenje

(vijesti-21.com)

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.