Srijeda, 14 svibnja

Danas je u Kantonalnom sudu u Sarajevu nastavljeno suđenje Ademu Šumanu, optuženom za ubistvo Farisa Pendeka, ali i njegovim pomagačima Elmedinu Gradišiću i Mersimu Saljeviću.

Pred sudom su govorili svjedoci Ajla Huskić, Benjamin Džanko i Senada Furtula i vještak Emir Alić.

Ajla Huskić je bila u društvu Adema Šumana u nargila baru “Mime’s” , nakon ubistva Farisa Pendeka.

Prema riječima Huskić, Šuman je dva puta izašao iz nargila bara, a u jednom momentu se vratio držeći ruke na glavi. Tada je priznao da je Pendeka “on ranio”.

Svjedokinja je rekla da je Šuman većinu vremena proveo na mobitelu te da mu je neko u jednom trenutku javio da je Faris Pendek ubijen.

Huskić je ranije izjavila da je Šuman od nje tražio da romobilom ode na mjesto ubistva da pogleda šta se dešava, a što je ona i uradila, ustanovljeno je u zapisniku.

U zapisniku je navedeno da je Šuman od Huskić tražio da sakrije njegov pištolj, što je ona ispočetka prihvatila, a na kraju odbila.

“U strahu sam prihvatila, a onda pomislila “šta će mi ovo” i vratila pištolj Ademu”, rekla je Huskić.

Svjedok Benjamin Džanko rekao je pred sudom da se nakon ubistva Pendeka našao sa Šumanom, te da su se preko Instagrama dogovorili da izađu.

Džanko je ispričao da se sa Šumanom našao na Čengić Vili, te da ga je odvezao kući da se presvuče, a nakon toga su otišli u restoran Igman.

Džanko je rekao da se Šuman, po dolasku u Igman, ponašao normalno, te da je častio pjevačicu.

Svjedokinja Senada Furtula je, boraveći u svom stanu, čula zapomaganje muškarca. Nakon što je izašla na prozor, čula je zapomaganje “Joj, Bože, zašto njemu” i “Kako ćemo sada reći”, nakon toga su na lice mjesta stigli policija i Hitna pomoć.

Emir Alić, specijalista sudske medicine koji je radio obdukciju i utvrdio da je smrt Farisa Pendeka ubilačkog karaktera nastala uslijed iskrvarenja nakon povrede grudnog koša.

Takođe je ustanovio da su eman Rovčanin i Danis Karačić u Šumanovom napadu zadobili lake tjelesne povrede koje su nastale “aktivnim djelovanjem tvrdog mehaničkog tijela”, te da je “drška pištolja podobna za nanošenje takvih povreda”.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.