Ponedjeljak, 19 svibnja

Po kineskoj tradicionalnoj medicini, bijeli luk treba da se jede svakog dana, a posebno tokom hladne sezone. U narodu ga smatraju najboljim “lijekom” za brojne bolesti, a i mnoga naučna istraživanja su potvrdila njegova korisna svojstva.

Kinezi su svrstali bijeli luk u grupu “toplih” namirnica koje poboljšavaju metabolizam i stimulišu proces varenja. U ovoj zemlji se koristi za “liječenje” bolesti povezanih sa respiratornim i gastrointestinalnim traktom, smanjenje gustine krvi i njeno razređivanje, a od velike je pomoći i kad treba da se spriječe prehlada i grip.

Kako je izreka “jabuka na dan i doktor nije potreban” poznata u cijelom svijetu, tako se vjeruje i da redovno konzumiranje bijelog luka štiti od brojnih stanja i bolesti. Po kineskoj tradicionalnoj medicini potrebno je da jedete svakog dana 4 čena bijelog luka, a evo i zašto:

  • Jača imuni sistem i pomaže da se izborite sa prehladom. Ako jedete bijeli luk svaki dan, učestalost raznih akutnih respiratornih virusnih infekcija se smanjuje u prosjeku za 63 odsto, vjeruje se u kineskoj tradicionalnoj medicini.
  • Smanjuje krvni pritisak. Pomaže da se šire kapilari, što za posljedicu može da ima snižavanje pritiska za 8-10 mm Hg.
  • Bijeli luk je dobar za krvne sudove i kompleksno djeluje na cijeli kardiovaskularni sistem. Njegovo glavno svojstvo je snižavanje holesterola i antikoagulantno dejstvo. Efekat je sličan onom koji ima aspirin, čime se smanjuje rizik od pojave tromboze.
  • Pomaže da se spriječi razvoj staračke demencije.
  • Snižava nivo šećera u krvi.
  • Pomaže kod konstantnog umora.

Četiri čena (oko 28 g) bijelog luka će vam obezbijediti: mangan – približno 23 odsto preporučene dnevne doze; vitamin B6 – 17 odsto; vitamin C – 15 odsto; selen – 6 odsto.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.