Subota, 12 srpnja

Pčele su proglašene najbitnijim bićima na planeti od strane Earthwatch Institut , a evo i zašto…

Međunarodni Earthwatch Institut je prije 11 godina na sastanaku u londonskom društvu Royal Geographical proglasio pčele najvažnijim bićima na planeti Zemlji! – piše The Guardian

Iako su, naravno, sve vrste neprocjenjive za naš ekosustav. Tko bi želio svijet bez meda, cvijeća i trećine svega što jedemo, uključujući čokoladu i kavu, piše The Guardian.

Oko 250 000 vrsta biljaka ovisi o pčelama za oprašivanje. Mnogo njih je presudno za svjetsku poljoprivredu. Pčele povećavaju prinos usjeva jabuka, borovnica i krastavaca i do 30%, tako da bi mnogo vrste voća i povrća postale deficitarne i neizmjerno skupe.

Osim toga, mnogi od naših lijekova, i konvencionalnih i alternativnih, potječu od oprašenih biljaka. A pamuk je još jedan bitan proizvod koji pčela oprašuje, pa bismo se mogli oprostiti od jeftinih majica i traperica.

Ali ne trpi samo ljudski rod. Razmislite o pticama i malim sisavcima koji se hrane bobicama i sjemenkama koje se oslanjaju na oprašivanje pčela. Oni bi umrli od gladi, a zauzvrat bi gladovali i svejedi – mesojedi ili mesožderi koji nastavljaju prehrambeni lanac.

Iako se insekti i životinje oprašuju – poput šišmiša, leptira, pa čak i osa – nijedan nije dizajniran poput pčela kao mašine za oprašivanje.

Širom svijeta postoji 20 000 vrsta pčela. Glavni razlozi smanjenja broja pčela jesu nekontrolirana upotreba pesticida, nedostatak cvijeća i deforestacija (krčenje šuma). Brojni aktivisti iz ovog razloga zahtijevaju da se zabrani upotreba pesticida, počnu koristiti prirodne alternative, a zdravlje i opstanak pčela počnu pomno pratiti.

Kako su naveli, 70 posto svjetske poljoprivrede ovisi isključivo o pčelama, a polinacija, ili oprašivanje – možda i najvažnija funkcija pčela – omogućuje biljkama da se razmnožavaju.

Bez pčela, poručeno je, fauna na planeti bi polako počela da nestaje.

Također, otkriveno je da je studija koju je provelo nekoliko univerziteta otkrila da su pčele jedina bića koje ne nosi nikakvu vrstu patogena – ni fungus, ni viruse, ni bakterije.

Uz pomoć prirodnih kompostnih sistema obnovit će se hranjivi sastojci u zemlji, smanjiti gubitak zemlje od vjetra i erozije vode.

Podsjetimo i još na slavnu rečenicu koju je navodno izrekao Albert Einstein: “Ako pčele nestanu, ljudi imaju još četiri godine života.”

 

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.