Traume ostaju za cijeli život, a zbog ovakvih iskustava, mnoge majke odlučuju da više nikada ne zatrudne, te da to bude njihov prvi i posljednji porod.
“Nakon dva bezuspješna pokušaja induciranja prirodnog poroda, dobila sam visoku temperaturu i groznicu, jake trudove i bolove, gdje sam ostavljena na čekanje nekoliko sati dok se doktor “odluči” za dalji metod. Sve ukupno je vremenski trajalo nekih 15 sati, dok uži član porodice nije kontaktirao dežurnog doktora i ponudio “kovertu“ – novac, da se “riješi problem”. Nakon što je preuzeo kovertu, u roku od 30 min sam porođena hitnim carskim rezom.”
“Babica me tokom cijelog porođaja maltretirala jer joj moj muž nije dao novac koji je indirektno iznuđivala. Meni do zadnjeg momenta nije dala da se popnem na krevet, iako sam plakala i molila. Za to vrijeme je galamila na mene kako je ponižena jer njena usluga nije nagrađena od strane mog muža.”
“Najgore iskustvo u životu! To nisu doktori! To su bezosjećajni mesari! Iako struka to ne preporučuje, praksa je sa se porodi induciraju. Nisam to htjela. Doktoru koji mi je vodio trudnoću sam platila 500 KM da me “pripazi”, te da dozvoli i prati prirodan, neinduciran porod.”
“…Odmah mi se naslanja rukama na stomak, i on i babica, i govore da se napinjem. Ona me pita šta imam u torbi. Objašnjavam im da ne ide, ne obazirući se da pita za torbu. Ona mi psuje sve sebično i govori da ću ugušiti bebu. Utom dolazi opet mladi doktor i inducira porod. Naponi počinju odmah. Govore: „Ostavite je neka se sama porađa, vidiš da je stidna.“ …”
“…Nakon sat me prebacuju u salu, ja loša, dolazi neki doktor na obuci, govori da sam luda da ne znam se porađat, da ću ubit dijete, i silom me porađaju naslanjajući se na stomak. Sva popucala, hemeroidi. Oporavak užasan, horor…”
Ovo su samo neka od stravičnih iskustava porodilja u bosanskohercegovačkim porodilištima.
Ima ih još mnogo. Vrijeđanje, fizičko maltretiranje, zanemarivanje, traženje novca… svakodnevna su iskustva novopečenih majki u trenutku kad donose na svijet nove živote.