Subota, 12 srpnja

Traume ostaju za cijeli život, a zbog ovakvih iskustava, mnoge majke odlučuju da više nikada ne zatrudne, te da to bude njihov prvi i posljednji porod.

“Nakon dva bezuspješna pokušaja induciranja prirodnog poroda, dobila sam visoku temperaturu i groznicu, jake trudove i bolove, gdje sam ostavljena na čekanje nekoliko sati dok se doktor “odluči” za dalji metod. Sve ukupno je vremenski trajalo nekih 15 sati, dok uži član porodice nije kontaktirao dežurnog doktora i ponudio “kovertu“ – novac, da se “riješi problem”. Nakon što je preuzeo kovertu, u roku od 30 min sam porođena hitnim carskim rezom.”

“Babica me tokom cijelog porođaja maltretirala jer joj moj muž nije dao novac koji je indirektno iznuđivala. Meni do zadnjeg momenta nije dala da se popnem na krevet, iako sam plakala i molila. Za to vrijeme je galamila na mene kako je ponižena jer njena usluga nije nagrađena od strane mog muža.”

“Najgore iskustvo u životu! To nisu doktori! To su bezosjećajni mesari! Iako struka to ne preporučuje, praksa je sa se porodi induciraju. Nisam to htjela. Doktoru koji mi je vodio trudnoću sam platila 500 KM da me “pripazi”, te da dozvoli i prati prirodan, neinduciran porod.”

“…Odmah mi se naslanja rukama na stomak, i on i babica, i govore da se napinjem. Ona me pita šta imam u torbi. Objašnjavam im da ne ide, ne obazirući se da pita za torbu. Ona mi psuje sve sebično i govori da ću ugušiti bebu. Utom dolazi opet mladi doktor i inducira porod. Naponi počinju odmah. Govore: „Ostavite je neka se sama porađa, vidiš da je stidna.“ …”

“…Nakon sat me prebacuju u salu, ja loša, dolazi neki doktor na obuci, govori da sam luda da ne znam se porađat, da ću ubit dijete, i silom me porađaju naslanjajući se na stomak. Sva popucala, hemeroidi. Oporavak užasan, horor…”

Ovo su samo neka od stravičnih iskustava porodilja u bosanskohercegovačkim porodilištima.

Ima ih još mnogo. Vrijeđanje, fizičko maltretiranje, zanemarivanje, traženje novca… svakodnevna su iskustva novopečenih majki u trenutku kad donose na svijet nove živote.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.