Od izbjeglištva do posla u prvaku Francuske. Rad s igračima poput Džejmsa i Vokera je privilegija.
Da Bosanaca ima u svakom dijelu svijeta i da to nije floskula, vrlo brzo shvatite kroz novinarski posao. Država od tri miliona stanovnika, pa opet svakodnevno možete čitati priče o uspješnim ljudima i to ne samo zakovane za ovaj region već i širom cijelog svijeta.
Jedan od takvih je i Zlatan Hadžismajlović. Fizioterapeut Monako Basketa sada je u razgovoru za “Dnevni avaz“ govorio o svom putu iz izbjeglištva do jednog od najboljih evropskih košarkaških klubova.
– Moje interesovanje za košarku je počelo 1994. godine dok smo bili u izbjeglištvu u Prijepolju s mojom sestrom Zlatom i bakom Radom. Tada je moja sestra krenula trenirati košarku. Još kao dijete, uvijek sam pratio njene korake. Kada smo 1995. godine izbjegli u Belgiju sa roditeljima, tada sam počeo trenirati košarku. Tokom ljetnog raspusta 1999. i 2000. godine sam dolazio u Sarajevo i bio na kampu Mirze Delibašića – započeo je Zlatan Hadžismajlović za “Dnevni avaz“.
“Višnja na torti”
Objašnjava kako je sanjao da postane igrač, ali je shvatio da to nije ostvarivo. Ipak, želio je ostati u sportu.
– Prva ideja je bila da budem kondicioni trener. Nakon što sam završio DIF, shvatio sam da neću uspjeti raditi na nivou na kojem želim. Nastavio sam školovanje, prešavši na višu školu medicine. Odradio sam staž u košarkaškom klubu „Spiru Sarlera“, koji u Belgiji ima bogatu sportsku tradiciju – priča nam.
Nakon Belgije je preselio u francuski Burg, a onda i Monako:
– Monako se 2022. godine počeo takmičiti u Euroligi i fizioterapeut iz Monaka je čuo o meni i o mom radu sa povrijeđenim igračima. Uslijedili su kontakti i ja nisam mogao da odbijem. Što bi francuzi rekli ta destinacija je „višnja na torti“.
Česta je pojava da ljudi van struke pomisle da su fizioterapeuti i maseri jedno te isto. Kako i sam kaže, čak i njegova porodica zna kazati da ide masirati igrača.
– Masaže su jedan jako mali dio mog posla. U klubu imamo tri fizioterapeuta, i mi smo stalno s ekipom. Ja prvenstveno radim s igračima prevenciju povreda, terapije, manualne terapije, bandažiranje, prvu dijagnozu povrede i da li igrač treba da konsultuje doktora. Ukoliko je neka ozbiljna povreda, radim i rehabilitaciju od prvog dana dok se igrač ne vrati na teren – govori nam Hadžismajlović.
Kako objašnjava, specijalizirao se za sportsku traumatologiju i rehabilitaciju povreda, te da je to bio jedan od glavnih razloga zbog kojih je angažiran u Monaku.
– Rehabilitacija sportskih povreda je dio mog posla u kojem zaista uživam – radim individualno s igračima i pomažem im da se što prije vrate na teren. Trenutno završavam edukaciju za osteopatu, što je profesija slična kiropraktičaru – kaže Hadžismajlović.