Close Menu
Subota, 24 svibnja
Svaštara

Zašto dodavati vitamin D djeci čak i nakon prve godine života?

By
Medicina utemeljena na dokazima preporučuje daljnje dodavanje vitamina D i djeci starijoj od jedne godine jer se rahitis (omekšavanje i slabljenje kostiju kod djece) može razviti tijekom čitave pedijatrijske dobi.

Vitamin D vrlo je važan vitamin koji ima brojne funkcije u našem tijelu. Pri vitaminu D međutim nije riječ o samo jednom vitaminu nego je to naziv za skupinu vitamina topivih u mastima koja se sastoji od vitamina D2, D3, D4 i D5 .

Najpoznatiji su i ujedno većinski predstavnici te skupine vitamin D3 ili kolekaciferol i vitamin D2 ili ergokalciferol. Unatoč činjenici da su oba vitamina u ograničenoj količini prisutna u hrani, najveći udio vitamina skupine D dobivamo izlaganjem sunčevoj svjetlosti.

Sunčeve zrake ultraljubičastim (UVB) zračenjem u donjim slojevima epiderme naše kože kemijskom reakcijom pretvaraju prekursor sličan kolesterolu (tvar sličnu kolesterolu) u vitamin D3. Tako uz pomoć sunca zadovoljavamo čak 85 do 90 % potreba za vitaminom D.

Pedijatri se slažu da se dojenčad do najmanje 6. mjeseca života ne smije izlagati izravnom sunčevom svjetlu jer njihova koža sadrži premalo pigmenta (melanina) koji daje koži boju i pruža odgovarajuću zaštitu od sunca. Izlaganje izravnoj sunčevoj svjetlosti tijekom tog životnog razdoblja dokazano povećava rizik od razvoja raka kože kasnije u životu. Međutim, kod mališana starijih od šest mjeseci oprez kod izlaganja suncu također nije suvišan. To se posebno odnosi na ljetne mjesece između 11 i 15 sati, kada je intenzitet sunčevih zraka najveći.

Zbog gore opisanog namjernog izbjegavanja sunca i činjenice da su drugi izvori vitamina D gotovo zanemarivi u usporedbi sa sunčevom svjetlošću, smjernice preporučuju da se kapi vitamina D dodaju svoj djeci barem u prvoj godini života.

Vitamin D nakon navršene prve godine života

Međutim, dob od jedne godine nikako ne bi trebala biti „čarobna granica“ kada dodavanje vitamina D naglo prestaje. Medicina utemeljena na dokazima preporučuje daljnje dodavanje vitamina D i djeci starijoj od jedne godine jer se  rahitis (omekšavanje i slabljenje kostiju kod djece) može razviti tijekom čitave pedijatrijske dobi.

Znanstvene spoznaje u vezi s dodavanjem vitamina D nakon navršene prve godine života govore u prilog ovim načelima:

  • Preporučuje se svoj djeci da uzimaju vitamin D od kasne jeseni do ranoga proljeća (od studenoga do travnja) jer sunčeve zrake nisu dovoljno jake da potaknu dovoljnu proizvodnju vitamina D u koži unatoč odgovarajućoj izloženosti suncu
  • Djeci koja nisu dovoljno izložena suncu u ljetnim mjesecima preporučuje se uzimanje vitamina D tijekom cijele godine
  • Neprestano popunjavanje zaliha vitamina D treba provoditi kod djece koja pokazuju (trajne) čimbenike rizika za razvoj nedostatka vitamina D, uključujući:
    • preveliku tjelesnu masu
    • vegansku prehranu
    • stalnu upotrebu zaštitnih krema

       

Post Views: 141

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Add A Comment

Comments are closed.