Srijeda, 14 svibnja

Bolovi u trbuhu su jedan od najčešćih problema sa zdravljem

 

Bolovi u trbuhu su jedan od najčešćih problema sa zdravljem i mogu biti vrlo neugodni. Srećom, postoje prirodne opcije za liječenje ovih bolova, uključujući korištenje biljaka. Biljne opcije su sigurne, učinkovite i pomažu u ublažavanju različitih bolova u trbuhu bez štetnih nuspojava.

 

Bolovi u trbuhu su jedan od najčešćih problema sa zdravljem
Bolovi u trbuhu su jedan od najčešćih problema sa zdravljem

Biljke koje se koriste za liječenje bolova u trbuhu uključuju kamilicu, mentu, kumin, kurkumu, kim, korijander, cimet, gospinu travčicu, anis i rabarbare. Ove biljke se koriste kako u obliku čajeva tako i u kapsulama.

Kamilica je poznata po svojim antispazmodičnim i protuupalnim svojstvima i koristi se za liječenje bolova u želucu i crijevima. Mentu također pomaže u ublažavanju upalnih procesa i koristi se za liječenje probavnih poremećaja poput nadutosti i zatvora. Kumin ima blagotvorno djelovanje na funkciju probavnog trakta i koristi se za liječenje bolova u trbuhu i probavnih smetnji. Kurkuma ima antocijaninske i antioksidativne komponente koje pomažu u ublažavanju upalnih procesa i bolova u trbuhu.

Kim ima antimikrobne i antiupalne komponente koje pomažu u liječenju probavnih smetnji poput proljeva i bolova u trbuhu. Korijander je poznat po svojim blagotvornim učincima na funkciju probavnog trakta i koristi se za liječenje probavnih smetnji poput nadutosti i zatvora. Cimet je poznat po svojim antocijaninskim i antioksidativnim svojstvima i koristi se za liječenje probavnih smetnji kao što su nadutost, zatvor i bolovi u trbuhu. Gospina trava ima blagotvorno djelovanje na funkciju probavnog trakta i koristi se za liječenje nadutosti, zatvora i bolova u trbuhu.

Bolovi u trbuhu su česti i uzrokovani različitim faktorima, poput nesanice, stresa, nezdrave prehrane, crijevnih infekcija ili upala. Prirodni lijekovi, poput biljaka, postali su popularni jer imaju manje nuspojava i manji rizik od interakcije s drugim lijekovima.

Među najučinkovitijim biljkama za liječenje bolova u trbuhu su:

Kamilica: Kamilica se koristi za ublažavanje grčeva u želucu, kao i za liječenje žgaravice i dispepsije. Ova biljka je učinkovita zbog svojih antispazmodičnih svojstava.

Kumin: Kumin je poznati indijski začin, ali također ima mnoge ljekovite koristi. Kumin pomaže u smanjenju grčeva u crijevima, što može ublažiti bolove u trbuhu.

Menta: Menta pomaže u ublažavanju nadutosti i grčeva u crijevima. Ovaj biljni čaj također može pomoći u smanjenju žgaravice i uklanjanju stresa, što može dovesti do bolova u trbuhu.

Đumbir: Đumbir je poznata biljka koja se koristi za ublažavanje nadutosti i grčeva u trbuhu. Osim toga, đumbir ima i protuupalna svojstva koja pomažu u liječenju crijevne infekcije i želučane upale.

Kamilica i anis: Smjesa kamilice i anisa učinkovita je u liječenju nadutosti i bolova u trbuhu. Ova kombinacija biljaka učinkovito uklanja nakupljanje plina u crijevima i ublažava grčeve.

Prije nego počnete koristiti bilo koju biljku za liječenje bolova u trbuhu, potrebno je konzultirati se s ljekarnikom ili ljekarom. To je posebno važno ako uzimate neke druge lijekove, kao što su antidepresivi ili lijekovi za snižavanje šećera u krvi. Međutim, treba napomenuti da upotreba biljaka za liječenje bolova u trbuhu može imati i neke nedostatke. Na primjer, neke biljke poput kumin i koromača mogu izazvati alergijske reakcije kod nekih ljudi. Stoga, prije upotrebe biljaka za liječenje bolova u trbuhu, važno je konzultirati se sa stručnjakom kako bi se izbjegle eventualne negativne posljedice.

Uz to, neke biljke poput kapara i češnjaka sadrže visoke količine soli, što može negativno utjecati na zdravlje srca i krvnih žila ako se koriste u velikim količinama. Zbog toga je važno znati koje biljke koristiti i u kojim količinama kako bi se izbjegle negativne posljedice.

Postoji više podjela boli, međutim liječniku su bitni podatci kad je bol počela, kako je počela postupno ili naglo, koliko dugo traje, opis bolova da li je bol konstantna ili povremena, grčevita, tupa, oštra itd. Nekad su vrijedni podaci da li je bolesnik u međuvremenu prije nastupa bolova putovao u neke udaljene destinacije, da li su bolovi počeli nakon konzumiranja određene hrane i alkohola ili se nekad bolovi smanje nakon uzimanja hrane, zatim koje lijekove uzima ili homeopatske pripravke. Nekad se kod pacijenata saznaju i podatci kako u zadnje vrijeme ima užurbani tempo života, pod većim je stresom ili postoje neki obiteljski problemi, sve je to bitno za liječnika, jer nekad i pshihičke tegobe mogu biti uzrok nekih tjelesnih tegoba ili se mogu ispreplitati. Ako uzmemo u obzir da je područje trbuha izrazito kompleksna regija gdje se anatomski nalaze brojni organski sustavi put prema ispravnoj dijagnozi zna biti izazovan i nekad otežavajući, ćak i za liječnika,te je prije svega potrebno detaljno popričati s pacijentom, zatim pregledati ga i odlučiti kojim dijagnostičkim metodama krenuti.

Prema lokalizaciji (mjestu boli), bolovi u trbuhu mogu biti u:
  • Gastroenterološkoj regiji (želudac, žučnjak, žučni vodovi, gušterča, jetra, slezena, crijeva)
  • Urološkoj regiji (bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur, mokraćna cijev)
  • Genitalnoj regiji (maternica, jajnici, prostata, testisi)
  • Osteomuskularna regija

Bolove u trbuhu grubo možemo podijeliti na akutne, tj. one koji su nastali naglo, te na kronične, koji se povremeno ponavljaju i/ili traju dulje vrijeme. Akutni bolovi u pravilu su opasnija pojava, jer često upućuju na novonastalo zbivanje, koje može biti opasno i po život, ako se odmah ne pristupi medicinskoj obradi. Kronični bolovi, pak najčešće nisu opasni po život, iako mogu biti znak zloćudne bolesti. Upale organa često iz akutnog stanja s vremenom prelaze u kroničnu bolest, ako se liječenje zanemari ili ako ono nije moguće, odnosno ne daje rezultate. Određena bolna stanja često prate i određene dobne skupine i povezana su s drugim bolestima.

Bolove u trbuhu koji nastanu naglo i jakog su intenziteta, u pravilu je potrebno obraditi i liječiti njihov uzrok u što kraćem roku, budući da mogu biti povezani sa stanjima koja mogu ugroziti život. Akutni bolovi trbuha mogu upućivati na upalu nekog organa smještenog u trbušnoj šupljini, kao što su upala žučnog mjehura (kolecistitis), upala gušterače (pankreatitis), upala slijepog crijeva (apendicitis), upala trbušne maramice (peritonitis), upala želučane sluznice (gastritis) te infektivna mononukleoza i virusna upala jetre (hepatitis). Od ostalih akutnih zbivanja potrebno je imati na umu mogućnost krvarenja u trbušnoj šupljini (ruptura aneurizme abdominalne aorte), zastoj u radu crijeva tumorskom tvorbom (ileus), mezenterijalnu trombozu, rupturu šupljeg organa (prekid kontinuiteta stijenke želuca ili crijeva), ali i ginekološke bolesti – posebice vanmaterničnu trudnoću, torziju jajnika (rotacija ciste u jajniku), endometriozu te tzv. upalnu bolest zdjelice. Postoji i čitav niz drugih bolnih, ali u principu manje opasnih stanja – kao što su mokraćni i žučni kamenci, bolna ovulacija ili menstruacija (dismenoreja). Od čestih, više neugodnih, nego opasnih bolova treba pomisliti i na infekcije mokraćnog sustava, posebice kod žena i kod bolesnika s postavljenim trajnim mokraćnim kateterom.

 

Pročitajte još sadržaja:

– Kako povećati kilažu na prirodan način

– Navike kojim uništavate vašu kožu

– Namjernice koje mogu da utiču na probavu

 

Izvor: vijesti-21.com

99%
99%

Ocijenite članak

  • Odličan
    9.9
  • User Ratings (0 Votes)
    0

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.