Ponedjeljak, 21 travnja

Rozetla može dostići visinu do jednog metra. Poreklom iz Južne Afrike ova biljka je u Evropu donešena pre nekoliko vekova, upravo zbog svog prelepog mirisa.

Njena upotreba je višestruka. Koristi se za pripremu hrane, kao lek, a zbog svojih eteričnih ulja široko je rasprostanjena u kozmetičkoj industriji. Upravo su ta ulja bitna za očuvanje i zdravlje kože te se od nje prave razne kreme. Nekada su se njeni listovi koristili kao dodatak kolačima, dok u današnje vremo to obavljaju veštačke boje i arome.

Ukoliko imate ovu biljku u dvorištu ili na terasi, ne samo da ćete imati prelep ukras, već ćete se rešiti i najezde komaraca.
Rozetla u pekmezu i slatkom

Postoji više vrsta rozetle. One se najčešće razlikuju po mirisu, tako da imamo one koje mirišu poput ruže, limuna ili mente. Upravo se zbog toga njihova upotreba u kuhinji takođe razlikuje.

Ono što im je zajedničko jeste to da se listovi koriste prilikom pripreme jela, ali se pri serviranju hrane odstranjuju. Kod nas je najčešće u upotrebi ona rozetla koja mirisom podseća na limun. Postoji veliki broj recepata u koje se dodaje ova biljka, poput kolača, peciva, sirupa. Svoje mesto nalazi i u pripremi kuvanih jela, čorbi i supa. Na našim prostorima najčešće se koristi pri pravljenu kolača, pekmeza i slatkog.

Ako želite napraviti kolač sa rozetlom postupak je vrlo jednostavan. Uobičajeno, pripremite sastojke neophodne za patišpanj ili koru, umutite ih i pre nego što ih izlijete u tepsiju na papir za pečenje stavite nekoliko listova rozetle kako bi kolač poprimio drugačiju aromu.

Kada je kora ispečena odstranite papir i listove. Vaš kolač je povukao aromu biljke, a ostatak kolača pravite po receptu.

Ova biljka se i danas koristi prilikom pravljenja „slatke zimnice“ kao što su pekmezi, slatko i kompoti. Svi znamo da je domaći pekmez mnogo ukusniji i zdraviji od kupovnog. Isto tako znam da se u domaću zimnicu stavlja samo sveže voće bez ikakvih aroma i veštačkih boja.

Nekada se baš u taj pekmez ili slatko stavljalo i po par listova rozetle. Bitno je napomenuti da se ona ne kuva sa voćem, već se dodaje na kraju. Prilikom sipanja u teglu stavite 2 lista. Savršeno ide sa pekmezom, ali i prilikom pripreme slatkog od šljiva, jagoda, smokve, kajsije.

Rozetla protiv dijabetesa i napetosti

Ova biljka pomaže kod boljeg razlaganja šećera, i veoma je dobra u borbi protiv dijabetesa tj šećerne bolesti. Ovu priču mi je protvrdio i jedan stari travar. Koristi se na sledeći način.
Svakog dana pre obroka (3 puta na dan) uzeti jedan list i žvakati ga 15-ak minuta. Sve sem lista gutajte, a list isljunite posle tih 15min. Postoji veliki broj slučajeva, da su ljudi uz pomoć ove biljke prestali koristiti insulin posle nekoliko meseci ove “terapije“.

Neka istraživanja su pokazala kako sam miris ove biljke pozitivno utiče na organizam kao antidepresiv u aroma terapiji. Na taj način ublažava stres, nervozu napetost i umor.

Kako uzgajati rozetlu u baštici ili na terasi

Što se tiče samog uzgoja rozetla ne traži nikakve specijalne uslove. Uzgaja se kao i većina biljaka u baštici ili saksiji. Čak i ako živite u stanu neće vam biti nikakav problem da u svakom momentu imate svež list na dohvat ruke.

Veoma lako možete kupiti seme ili formiranu biljku za sadnju. Pre svega trebate pripremiti zemlju, a najbolje je ako koristite zemlju za cveće tj. humus. Voli da bude izložena svetlosti, ali ne i u vrelim letnjim danima. Tada je malo pomerite sa strane, u hlad, kako ne bi bila direktno na suncu. Zalivanje treba biti redovno ali umereno. Sa vodom ne preterujte.

Tokom jake zime bilo bi najbolje da se unese na neko toplije mesto, a već krajem aprila mladu biljku možete izneti napolje.

Ukoliko presađujete biljku, uzmite neku lepu grančicu sa par listova, i presadite ih u neku manju posudu. Prvih dana je zalivajte više nego obično, a kada se biljka formira zalivajte je toliko da zemlja konstanto bude vlažna. Posle nekoliko nedelja možete da je presadite u neku veću posudu i stavite je na neko svetlo mesto.

Na ovaj način uvek ćete imate mladu i zdravu biljku, a vaša zimnica će biti zdravija i ukusnija.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.