O vrijeđanju Šerijata
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na posljednjeg Allahova poslanika, Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama! Allah, dž.š., je u Kur’anu rekao:
A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju. (El-Džasije, 18.)
Božiji poslanik Muhammed, a.s., je rekao:
Allah vam je propisao izvjesne obaveze, farzove, i ne niječite ih; On je definirao izvjesne granice i ne prekoračujte ih; Allah je zabranio neke stavri i toga se pridržavajte, dok se, međutim, o nekim stvarima nije izjasnio iz milosti prema vama, ne iz zaborava, i vi ne pitajte o tome.
Poštovani džema’ate!
Islam je vjera koju su slijedili i naučavali svi Božiji poslanici, od prvog – Adema, a.s., pa do posljednjeg – Muhammeda, a.s. Ono što je, između ostalog, karakteriziralo sve Božije poslanike, od prvog do posljednjeg, jesu teškoće i iskušenja koja su doživljavali u širenju islama i njegovih vrijednosti. U svakom narodu u kojem je djelovao Božiji poslanik bilo je onih koji su ga prihvatali i podržavali, ali je bilo i onih, uglavnom više, koji su na poslanika i ono što on naučava gledali sa negodovanjem i mržnjom. I uvijek su oni prvi islam i poslanika branili od onih drugih.
U doba Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., je bilo razvijeno i naročito se cijenilo pjesništvo. Pjesnici su imali ulogu današnjih medija. Ako se o nekome trebalo pročuti po slavi, viteštvu ili nekoj drugoj lijepoj osobini onda bi ga pjesnici opjevavali. Isto bi bilo i sa onima koje je iz nekog razloga trebalo ocrniti i prikazati u negativnom kontekstvu. Muhammed, a.s., je nakon istupanja na javnu scenu, zajedno sa onim što je naučavao, bio tema ovakvih pjesama. Jedni su ga, inspirisani mržnjom, omalovažavali a drugi su ga, prosvijetljeni istinskom spoznajom, hvalili i branili.
Vrijeme u kojem mi živimo se razlikuje od pređašnjeg samo po tome što su napadi na Božijeg poslanika i islamske vrijednosti, čini se, još učestaliji i žešći. Skoro da smo navikli da se na našu vjeru gleda kao na nešto retrogradno a nerijetko čujemo da se, pod krinkom demokratije i slobode izražavanja, vrijeđaju i najveće islamske svetinje – Kur’an, Božiji poslanik, šerijat… Ovakvi stavovi i izjave nisu svojojstveni samo zapadnim medijima. I kod nas se mogu čuti blasfemične izjave i omalovažvajuće kvalifikacije o vjeri.
Ono što naročito zabrinjava jeste spominjanje šerijata u negativnom kontekstu. Stvorena je takva klima da se ne smije naglas braniti šerijat. Jer, za Boga miloga, kako se može reći koja pozitivna riječ o nečemu tako retrogradnom??! Ko je toliko naivan da se zbog fine riječi ili teksta o šerijatu izloži opasnosti da bude proglašen nazadnim. Zbog mržnje prema islamskim vrijednostima, s jedne strane, i nepoznavanja elementarnih stvari o šerijatu i kukavičluku, s druge strane, uspjelo se ukorijeniti mišljenje da je šerijat samo odsijecanje ruke zbog krađe i kamenovanje do smrti zbog bluda.
Šta je, u stvari, šerijat?
Šeri’at jezički znači pravi put do vode, izvora. To je u stvari objavljeni Allahov zakon koji definira odnos čovjeka prema Uzvišenom Bogu, odnose među ljudima, kao i odnos čovjeka prema prirodi.
Primjenjivanje šerijata je, u stvari, vraćanje čovjeka svome izvoru. Kako god je voda spas za ljudski fizički život tako je šerijat spas za ljudski im i dušu. Šerijat je okosnica naše vjere. Nemoguće ga je istrgnuti. Islam bez šerijata ne bi više bio islam.
Da bi se ispravno razumio šerijat potrebno ga je posmatrati kao organsku cjelinu, kao jedno tijelo. Kako god se ne može sagledati ljepota i značaj istrgnutog dijela tijela bez vraćanja na njegovo mjesto, tako se ni jedan izdvojeni šerijatski propis ne može ispravno procjenjivati ukoliko se ne sagledava u kontekstu ostalih šerijatskih propisa i njihovih ciljeva. Kako god se ne može jedan istrgnuti ljudski ud nazvati kompletnim tijelom tako se ni šerijat ne može svesti na samo jedan propis. A to upravo rade oni koji ne vole ili ne razumiju šerijat. Uzmu šerijatski propis o kažnjavanju kradljivca ili bludnika pa onda kažu – eto, to je šerijat, nastojeći ga prikazati barbarskim. A ovi šerijatski propisi, konkretno, nisu svrha sami sebi, primjenjuju se samo u kompletiranom islamskom društvu, djeluju preventivno i tako su efikasni da se, zapravo, veoma rijetko izvršavaju.
Šerijat je puno više od krivičnog prava i kažnjavanja i proteže se na sve pore života.
U politici ćemo šerijatske principe, naprimjer, prepoznati:
po stavu da su svi ljudi slobodni da vjeruju u šta hoće,,
po izbjegavanju svih zakona koji izrabljuju i kvare ljude,
po izbjegavanju šovinizma, ektremizma,
po toleranciji naspram neistomošljenika…
U porodičnom životu šerijatske principe prepoznajemo:
po nastojanju da se mladi ispravno razvijaju – tjelesno, moralno, intelektualno i socijalno,
po nastojanju da se osiguraju uvjeti za rano ženjenje mladića i udaju djevojaka, s ciljem rađanja djece i izbjegavanja nemorala,
po izjednačavanju muškaraca i žena u pravima, uz uvažavanje njihovih psihofizičkih razlika,
po osuđivanju svega onoga što uništava psihofizički život, kao što je alkohol, droga…
U obrazovnoj i kulturnoj sferi ove principe prepoznajemo:
po snažnom insistiranju da muškarci i žene, odrasli i malodobni, stiču svu korisnu nauku, od muslimana ali i nemuslimana, i to u ime Boga,
po nastojanju da se osiguraju fondovi za stipendiranje siromašnih učenika i studenata,
po spremnosti da se argumentirano pobijaju sve bezbožničke, nihilističke i anarhističke ideje i svejtonazori,
po ohrabrivanju svih umjetničkih formi izražavanja koje uzdižu moral i oplemenjuju intelekt,
po izbjegavanju svih vidova izražavanja koji šire bestidnost i nemoral – makar bili umjetnički snažni…
Poštovani džema’ate!
Sve ovo, i još mnogo više, jeste zapravo šerijat. Ko to ima pravo nastojati da nam ovo omrzne i zabrani? Mi muslimani u Bosni i Hercegovini smo odavno pomireni, svjesni negativnih političkih implikacija na samo naše egzistencijalno postojanje, da u srcu Evrope, u ovako zbijenom prostoru gdje se miješaju mnoge vjeroispovijesti, svjetonazori i kulture, šerijat ne može biti važeće i pozitivno državno zakonodavstvo. Insistiranje na tome bi bilo ravno samoubistvu.
Međutim, niko nam ne može zabraniti da na ličnom planu implementiramo sve šerijatske vrijednosti koje se ne sukobljavaju sa važećim pozitivnim zakonodavstvom jedine nam države. Zakon o slobodi vjere nam to i omogućava. Mi vjerujemo da je šerijat u svom totalitetu spas za ljude i garant njihovog dostojanstva i uspješnog življenja. Sva nastojanja da se negativnim pričanjem o šerijatu isti nam omrzne treba naići na osudu naših srca, jer šerijat je, u stvari, osnovna bit našeg muslimanskog identiteta. [1]
Molim Boga da se ne ogriješimo o druge i da se drugi ne ogriješe o nas. AMIN.