Srijeda, 14 svibnja

Cerumen ima antigljivična i antibakterijska svojstva. Ima ulogu sredstva za zaštitu od zadržavanja vode u zvukovodu. Cerumen nastaje lučenjem sitnih žlijezda smještenih u prolazu između vanjskog i unutarnjeg uha.

Ove žlijezde zovu se ceruminozne žlijezde i spadaju u skupinu žlijezda znojnica. One luče cerumen koji stvara zaštiti sloj na unutarnjoj stijenki zvukovoda. Cerumen zadržava prašinu i druge sitne čestice i onemogućava njihov ulaz u osjetljivo područje unutarnjeg uha.

Kod nekih ljudi količina izlučenog cerumena je veća nego u drugih. Prekomjerna količina izlučenog cerumena postepeno se izbacuje iz uha.

Povremeno, male grudice cerumena mogu ispadati iz ušne školjke no kod nekih ljudi, prekomjerna količina cerumena može se sabiti u nakupinu koja se potom osuši i stvori prepreku u zvukovodu.

Iako većina zna da štapić gura cerumen u unutrašnjost što izaziva upale te začepljenje, no teško je odoljeti čišćenju ušiju.

Stoga ljekari savjetuju ovu sigurnu, provjerenu i efikasnu metoda čišćenja. Cijeli postupak se izvodi kući a jedino što će biti potrebno je 3% hidrogen peroksid i jedna maramica.

Dva puta dnevnoj je potrebno ukapati po 2-3 kapi hidoregna u uho, i prileći par minuta na suprotnu stranu kako bi hidrogen rastopio čepove cerumena.

Nakon što osjetite da je hidrogen zapjenio, pridignte se i obrišite nečistoću koja je izašla vani. Postupak ponovite s drugim uhom.

Istu stvar je potrebno ponavljati 3 dana uzastopno,a ukoliko osjetite da je uho još uvijek zapušeno, sada če cerumen biti razmekšan, posjetite ljekara i oni će s lahkoćom isprati ostatke.

( LijekizPrirode.com )

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.