Ponedjeljak, 19 svibnja

Ljubiša Jovanović iz okoline Niša sa porodicom okrenuo se ozbiljnijoj proizvodnji crvenih bobica poslije, kako kaže izlječenja raka debelog crijeva.

Zahvalan, pošto su njemu između ostalog i godži bobice pomogle u izlječenju odlučio je sa suprugom i sinovima da krene u ozbiljniju proizvodnju.

Sinovi Nemanja i Nikola inžinjeri voćarstva su svoje znanje i praktično primijenili da podignu plantažu i rasadnik ljekovitih bobica na jugu Srbije. Podigli su plantažu, krenuli da istražuju, proučavaju, prodaju plodove i sadnice, piše Agroklub.

Godži raste kao žbunasto drvo, dostiže visinu dva do tri metra. Obavezna mjera njege svakog prolheća je rezidba kojom se oblikuje krošnja u vidu kišobrana. Plodovi su sočni, narandžasto-crvene boje, duguljastog oblika, dugi do tri centimetara. Specifičnog slatkastko-kiselkastog ukusa.

U svom rasadniku i oglednoj plantaži imaju 11 varijateta godžija, a jedini u Evropi imaju crni godži (black goji berry), koji se ubraja u najlekovitije i najprofitabilnije biljke danas.

“Rijetka, najskuplja i jako lekovita biljna vrsta. Za sada malo poznata i još uvijek nedovoljno proučena. Specifična je berba crnih bobica obavlja se pincetom sa peteljkom da ne bi došlo do isticanja soka i oksidacije”, kaže Ljubiša.

Crne bobice obiluju bogatstvom antocijana i oligomerni proantocijanidini (OPC) 3690 mg u 100 grama.

Jedan od vrlo moćnih antioksidanata pronađenih u prirodi, koji ima sposobnost da brzo i efikasno izbacuje slobodne radikale iz organizma. Bogat izvor gvožđa i drugih vitamina i minerala. Dnevna doza tri do šest grama.

Godži se može gajiti na zemljištima koja su plodnija, ocedna i sunčanim terenima. Uspijeva na nadmorskim visinama od 100 do 1.000 metara.

“Gaji se plantažno i u baštama za svoje potrebe. Može da se sadi tokom cijele godine od marta do kasne jeseni. Razmak u redu je metar, a između redova 2,5 m. Za podizanje plantaže potrebni su stubovi i žice (špalir), zalivni sistem kap po kap kao i protivgradna mreža”, kaže Ljubiša.

Biljka cvjeta od juna do novembra, sazrijevanje plodova je sukcesivno. Berba se obavlja ručno u malim posudama kako bi se izbjegla oštećenja. Mogu se čuvati zamrznute duže vrijeme. Suše se na suncu u tankom sloju.

Biljka prve plodove daje u godini sadnje, u drugoj godini po stablu ima oko kilogram ploda, treća godina tri kilograma ploda. Svake sljedeće godine utrostručuje se rodnost.

Sa hektarom od 4.000 sadnica i otkupnom cijenom od pet eura po kilogramu, očekivana zarada u trećoj godini je oko 60.000 eura po hektaru.

Godži bobice svojim ukusom i neodoljivo lijepim izgledom konzumiraju se u svježem i suhom stanju. Preporučena dnevna doza crvenih godži bobica je 20 do 50 grama, a crnih tri do šest grama.

Godži bobice nazivaju svetom biljkom zahvaljujući ljekovitom dejstvu. Porijeklom je sa Tibeta. Bobice obiluju vitaminom A

Bobice godžija smatraju se hranom sa najviše hranljivih materija, obiluju bogatstvom esencijalnih amino kiselina, vitaminom C, oligoelementima, gvožđem, bakrom, kalijumom, cinkom.

Jedan od najbogatijih izvora vitamina A i karotenoida.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.