Ponedjeljak, 21 travnja

Šipak je pored toga bogat izvor karotina i vitamina P. U šipku ima još i vitamina E i vanilina, od čega zdrobljene koštice imaju ugodan miris. Zbog vitamina C šipak služi kao sredstvo za jačanje imuniteta. Šipak sadrži i treslovine koje imaju sposobnost stezanja, a to olakšava probleme sa prolivom, posebno onima koji je izazvan groznicom.

Pektini i organske kiseline iz šipka imaju diuretički učinak, a organske kiseline podstiču izlučivanje sokova za varenje te tako ublažavaju gastritis. Novija istraživanja su pokazala da bi šipak mogao da pomogne ublažavanju bolova i povećanju pokretljivosti zglobova zahvaćenih artritisom. Osobe kod kojih lako dolazi do skupljanja peska i kamenca u bubrezima ili mokraćnom mehuru trebalo bi duže da piju čaj od šipka.

Čaj za jačanje imuniteta

Pomiješajte 10 grama šipka, 20 grama kamilice, 20 grama zove, 10 grama matičnjaka, 10 grama lista borovnice, 10 grama koprive, 10 grama stolisnika, 5 grama nevena i 5 grama hibiskusa. Kašičicu mešavine prelijte šoljicom vruće vode, ostavite da otstoji 10 minuta i procijedite.

Mješavina za čišćenje krvi

Pomiješaj 20 grama šipka, 10 grama listova breze i 10 grama pirevine. Prilikom pripreme čaja kašičicu mješavine prelijte šoljicom kipuće vode, ostavite da pokriveno stoji 15 minuta i procijedite. Pijte tri šoljice čaja na dan.

Protiv skupljanja kamenaca u bubrezima

Čaj od zdrobljenih sjemenki kuhajte pola sata, a zatim ostavite da pokriven odstoji još jedan sat. Lijepog je ukusa jer sjemenke sadrže vanilin. U narodnoj medicini koristi se kod kamenca, bolesti bubrega i mehura, kao i reume.

Izvor: alo

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.