Ponedjeljak, 19 svibnja

Glog je u to vrijeme rastao u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i Mediteranu, no danas je proširen po čitavom svijetu. Poznat je i pod nazivima bijela drača, bijeli trn, glogić, glogovac, glogovina, oštri trn, trnka, žetica, glagovna glog, gloginja, medvedove hruške.

Lijek za srce

Glog sadrži aktivne tvari s antioksidativnim djelovanjem. U cvjetovima se, uz nešto eteričnog ulja, nalazi trimetilamin i glikozid oksiakantin. Plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu, te u izuzetnim količinama kalij, natrij, kalcij i soli fosforne kiseline.

Nakon uvrštavanja tinkture svježih plodova gloga u homeopatsku knjigu Vilmara Švaba, postao je popularna biljka i predmet mnogih istraživanja. Ona su potvrdila da je glog vrijedan lijek za srce. Među ohrabrujućim zaključcima je i onaj da glog sprečava porast modernoga doba – infarkt.

Svi koji imaju problema s previsokim pritiskom, žele se zaštititi od opasnosti visokog holesterola i ovapnjenja žila, te svi koji pate od srčanih kriza, mogu se s punim povjerenjem liječiti glogom. Ova biljka široko se koristi za održavanje zdravlja krvnog sistema, kod visokog pritiska, slabljenja srčanog mišića i srčane aritmije.

Prihvaćen je kao siguran i učinkovit tretman ranih faza srčanih bolesti, te kao djelotvorna terapija kod već uznapredovalih faza. Preporučuje se nakon srčanog udara, budući da povećava prokrvljenost koronarnih krvnih žila. Pospješuje aktivnost i bolju prehranu stanica srčanog mišića. Uopšteno bi svako iznad 50 godina trebao povremeno uzimati tinkturu gloga.

Druge primjene gloga

Glog je jedna od biljaka s najjačim smirujućim učinkom. Pomaže kod umora, manjka energije, lošeg sna, teškog disanja, vrtoglavica, lupanja srca, tjeskobe, nervoze i šuma u ušima.

Vrijedan je i u menopauzi

Može se koristiti kao pomoć kod mršavljenja, jer potiče izbacivanje viška vode iz organizma. To ga svojstvo čini korisnim i kod celulita, edema i bolesti zglobova.

Glog jača vezivno tkivo na zglobovima, a zbog antiupalnog djelovanja savjetuje se kod ulcerativnog kolitisa i probavnih tegoba. Štiti od djelovanja slobodnih radikala i sprječava bolesti krvnih žila poput arterioskleroze. Brojne studije o glogu ustanovile su da je on sigurna i dobro podnošljiva biljka.

Međutim, glog se ne preporučuje trudnicama i dojiljama.

Berba gloga

Za liječenje se najčešće koriste dvije vrste gloga – crveni i manje poznati bijeli glog. Glog raste uz puteve, rubove šuma i livada, a karakterističan je po trnju i trokrakim i petokrakim listovima. Kora se sakuplja u proljeće kada kolaju sokovi, te se koristi osušena ili svježa.

Plodovi se beru u jesen kada su jarkocrveni. Cvjetovi, po mogućnosti bijeli, beru se u pupoljcima ili neposredno prije otvaranja. Vrijeme za branje cvjetova je između aprila i juna. Suše se u hladu u tankim slojevima.

Kapi od gloga

20 g usitnjenih listova i cvjetova prelijte s 200 ml 70-postotnog alkohola. Povremeno promiješajte. Nakon tri sedmice procijedite i profiltrirajte. Piti dvadeset kapi dnevno s malo tečnosti. Ove kapi djeluju preventivno, ali i kao pomoćna terapija kod bolesti krvožilnog i živčanog sustava.

Sirup od gloga

U blender stavite kilogram bobica gloga, prelijte s vodom tako da seže 2,5 cm iznad bobica. Izblendajte i ostavite tako 24 sata. Stavite to na laganu vatru, a kada počne lagano ključati, ostavite neka se krčka pola sata. Ugasite vatru i pustite da odstoji još pola sata.

Procijedite tekućinu i kada se ohladi, stavite je u hladnjak. Bobice izblendajte dodajući im novu vodu. Zatim ih opet jednako kuhajte pola sata i ostavite da stoje još pola sata. Dobro procijedite kroz krpu, da bude što gušće. Taj sok pomiješajte s prvobitno iscijeđenim. I zatim ga krčkajte na laganoj vatri dok ne ostane 1/4 mješavine.

Ulijte u sterilizirane boce i uzimajte 6 do 12 kašika dnevno. Rok trajanja je neograničen.

Pomoć kod infarkta

Pojačana formula herbalista Ričarda Šulza za one koji su pretrpjeli infarkt.

Sastojci:

– 240 ml sirupa od gloga
– 30 ml tinkture od srčanika
– 30 ml tinkture od korijena đumbira
– 30 ml tinkture od kaktusa Selenicereus grandiflora
– 30 ml tinkture od mljevene crvene paprike

Priprema:

Bocu od pola litra napunite glogovim sirupom do pola. U odvojenoj posudi izmiješajte tinkture i zatim ih dodajte sirupu i dobro promiješajte. Pijte po jednu kašiku 3 do 8 puta dnevno.

Izvor: haber ba

( LijekizPrirode.com )

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.