Subota, 12 srpnja

Stevo Karapandža je najpoznatiji jugoslovenski kuhar u čijim jelima su uživale brojne javne ličnosti, a uahvaljujući njegovim receptima i sada naše trpeže krase preukusni obroci.

Stevo Karapandža važi za jednog od najboljih kuvara iz bivše Jugoslavije, koji je uveo je potpuno drugačiji prikaz kulinarstva pre više od tri decenije. U njegovim specijalitetima su uživale brojne poznate ličnosti, ali je on uvijek isticao da je za svakoga kuhao isto, sa puno ljubavi. Njegove recepte svi obožavamo i danas, a posebno onaj za njegovu čuvenu sarmu.

Među njegovim omiljenim jelima je i pasulj, ali kada jednom budete napravili sarmu na Karapandžin način, više nijedan drugi nećete probati!

Neophodne namirnice:

100 g riže
1 glavica luka
2 čena bijelog luka
1-2 kašike sitno sjeckane slanine
1 glavica kiselog kupusa oko 1 kg
500 g mljevenog miješanog mesa najbolje od vrata
2 kašike sitno sjeckanog peršunovog lista
1 jaje
malo soli i bibera
1 kašika suvog začina
malo ljute mlevene paprike
1 lovorov list
suga rebrica ili kobasice
1 kašik slatke mljevene paprike
2 kašika koncentrata paradajza

Zaprška:

malo ulja
1 veća glavica luka
1 čen bijelog luka
1 kašičica crvene slatke paprike

sarma-kuhinjica

Kako je čuveni naš kuhar priprema?

Skuvajte rižu do pola, a za to vrijeme na malo ulja prodinstajte luk, kada porumeni luk, dodajte mu isjeckan bijeli luk.

Mesu koje ste stavili u duboku posudu dodajte peršun, kuhanu rižu, jaje, so i biber, pa suhi začin i malo ljute paprike, a kada ste u to ubacili dinstani luk smjesu dobro sjedinite. Nakon toga pripremite kiseli kupus, odvojite listove, odstranite tvrde dijelove i dobro properite, a dio nasjecite na tanke rezance.

Listove kupusa punite sa pašikom i po nadjeva i uvijajte. Proces ponavljajte dok ne potrošite meso. Zatim u lonac u kojem ćete kuhati sarmu, ubacite pola sječenog kupusa i na njega složite sarme koje je potrebno gusto slagati. Na vrh sarmi ubacite lovorov list, rebarca ili neko suho meso, pokrijte sve ostatkom isječenog kupusa, dodajte i malo mljevene paprike te koncentrat paradajza pa zatim zalijte vodom da sve pokrije.

Kuhajte dva do tri sata povremeno dosipajući vodu po potrebi. Kada je sarma gotova od navedenih sastojaka napravite zapršku tako što ćete na par kapi ulja prepržiti luk, bijeli luk i crvenu papriku, sve to sjedinite, i dodajte u tečnost u kojoj se kuhala sarma. S time prelijte sarmu, pustite da se još malo krčka i vaše jelo spremno je za konzumaciju.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.