Ponedjeljak, 19 svibnja

Država Bosna i Hercegovina je na samitu Brdo-Brijuni održanom ove sedmice odnijela još jednu malu diplomatsku pobjedu. Još jednom pokazalo se koliko je bitno u Predsjedništvu BiH imati omjer 2:1 u korist jačanja države, piše Faktor.ba.

Predsjedavajući i član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović (SDA) i Željko Komšić (DF) su bili kategorično protiv uvrštavanja u Deklaraciju “legitimnog predstavljanja” i konstitutivnosti, što su na mišiće pokušali da uguraju predsjednici Hrvatske i Srbije Zoran Milanović i Aleksandar Vučić. Milorad Dodik je bio za, ali Džaferović i Komšić su svojim djelovanjem ubilježili za državu još jednu pobjedu.

“Uprkos vanjskim i unutrašnjim pritiscima, kao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine mogu reći da nisu promijenjeni zvanični stavovi države Bosne i Hercegovine o podršci suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine”, rekao je Džaferović u svome obraćanju učesnicima samita Krimske platforme, koji je održan krajem prošlog mjeseca.

Krimska platforma je diplomatska inicijativa na kojoj učestvuje veliki broj šefova država i vlada, uključujući sve članice EU-a i NATO-a. Pokrenuo ju je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski s ciljem poništavanja ilegalne ruske aneksije Krima 2014.

Dodik je zahtijevao vanrednu sjednicu i predložio zaključak da Džaferović uopće ne učestvuje na ovom samitu, što je odbijeno glasovima Džaferovića i Komšića. Uz to, Dodik je predložio i zaključak da BiH zauzme neutralan stav prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, što je također odbijeno.

Dodikovo insistiranje na neutralnosti naše države značilo bi promjenu dosadašnjih zvaničnih stavova Bosne i Hercegovine o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Od početka ruske agresije na Ukrajinu, februar ove godine, Dodik nije ni u najblažoj formi dao podršku napadnutoj zemlji. Naprotiv, ruski predsjednik Vladimir Putin, kojega je zbog agresije skoro cijeli svijet osudio, za njega je mudar i dobronamjeran.

Šta bi za državu Bosnu i Hercegovinu, koja teži kao EU i NATO integracijama, značilo da je kojim slučajem u Predsjedništvu BiH, kada je riječ o odnosu naše zemlje prema ruskoj agresiji, odnos snaga bio drugačiji, 2:1 protiv države?

Da je umjesto recimo Komšića sjedio Dragan Čović, odnosno, najpametnije i najljepše biće Borjana Krišto?

Predsjednik HDZ-a, odnosno Krišto bi se s Dodikom potrudila zasigurno da se izglasa zaključak o neutralnosti BiH, a zasigurno ne bi, kao što je to uradio Komšić uz Džaferovićevu podršku, izdao instrukcije Ministarstvu vanjskih poslova BiH, odnosno ministrici Biseri Turković da “u svojim daljim aktivnostima po pitanju ruske agresije na Ukrajinu postupa po povelji Ujedinjenih nacija”.

“Smatram kako je glasanje u Predsjedništvu BiH o tome da li treba ili ne BiH ispunjavati međunarodne obaveze koje je preuzela potpisivanjem međunarodnih akata, stoga nepotrebno. Predlažem Vam da se u svojim daljim aktivnostima po pitanju agresije na Ukrajinu, Ministarstvo vanjskih poslova BiH rukovodi načelima međunarodnog prava koja su neupitna”, naveo je Komšić i dodao:

“BiH se već pridružila stavovima EU-a u UN-u, kao i na glasanju za suspenziju Ruske Federacije iz Vijeća Evrope. U skladu s tim su stavove BiH već iznijeli i šefovi misija BiH pri UN-u u New Yorku i pri Vijeću Evrope u Strazburu”, zaključio je Komšić.

Predsjedništvo BiH je posljednji put raspravljalo o Ukrajini još 2014. godine i to u sastavu Bakir Izetbegović, Željko Komšić i Nebojša Radmanović, kada je usvojena zajednička Izjava o situaciji u Ukrajini, prilikom prvog sukoba na istoku ove zemlje. Tada je saopćeno da Prеdsјеdništvо BiH prаti pоrаst pоlitičkih nаpеtоsti u Ukrајini i pоgоršаnjе mеđunаrоdnih оdnоsа u vеzi s tim, te da očekuje rješenje krize mirnim i demokratskim sredstvima.

Vratimo se odnosu u Predsjedništvu BiH i scenariju prema kojem je omjer 2:1 protiv države.

Čović, iako stalno ističe da HDZ podržava politiku EU-a, nikada nije direktno osudio rusku agresiju, a iz svih njegovih izjava dalo se zaključiti kako je rad kao i Dodik da BiH bude neutralna. Stoga je izuzetno bilo bitno, posebno u kontekstu mijenjanja geopolitičke situacije, da naša zemlja zauzme stranu na koju se svrstao cijeli civilizovani svijet, a ne da bude neutralna.

I slanje Godišnjeg nacionalnog programa za NATO (ANP) koji je preimenovan u Program reformi, također je još jedan od primjera da je iznimno važno ko će sjediti u Predsjedništvu BiH. Džaferović i Komšić su Dodika, koji je uporno odbijao da ANP bude poslan u Brisel, na kraju uvjetovali imenovanjem Zorana Tegeltije za mandatara Vijeća ministara BiH.

S obzirom na to da je Dodiku itekako bilo stalo do preuzimanja Vijeća ministara, na kraju je pristao, ali da dokument u Brisel bude upućen pod drugim nazivom, što uopće nije promijenilo njegovu suštinu.

U ovom mandatu, Dodik je glasao protiv svih odluka. Čak i protiv razvojnih projekata u entitetu RS, dok su Komšić i Džaferović glasali za njih. Blokirao je i slanje helikoptera Oružanih snaga BiH da gase požare širom zemlje, a nije teško zamisliti šta bi se još sve događalo da protekle četiri godine u Predsjedništvu BiH nije bio odnos snaga 2:1 za državu.

Aktivnostima Džaferovića i Komšića i racionalnim državničkim vođenjem politike, i pored svih blokada koje je provodio Dodik, definitivno su spriječene veće štetne posljedice djelovanja rušitelja Bosne. Istovremeno, i međunarodnoj zajednici je još jednom dato do znanja i potvrđeno ko je za, a ko protiv jačanja države, EU i NATO integracija.

U decembru prošle godine, državnički dvojac odbio je prisustvovati sastanku sa ministrom vanjskih poslova Rusije Sergejom Lavrovom.

Nedostatak zastave Bosne i Hercegovine na sastanku Lavrova i u to vrijeme predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, te podrška Rezoluciji o vojnoj neutralnosti koju je usvojio NSRS bili su ključni razlozi zbog kojih je Putinovom šefu diplomatije poručeno “ne”. Džaferović i Komšić tada su poručili da ove poteze vide kao nipodaštavanje i negiranje institucija BiH, da žele sačuvati dostojanstvo domovine, te da je BiH odlučila o svojoj budućnosti.

Tagovi:

željko komšić

bakir izetbegović

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.