Jedna politička stranka na 30 hiljada stanovnika. Svako bi da bude lider, ili da barem proba da se bori za moć, kaže bivši član CIK-a BiH Vehid Šehić. Dodaje, to nema veze sa demokratijom i političkim pluralizmom nego sa činjenicom da je politika odavno postala najpoželjnije, i što je još važnije, najplaćenije zanimanje u BiH.
VEHID ŠEHIĆ, bivši član CIK-a BiH
„U narodu se kaže, i to je pravilo ‘Jednom ambasador uvijek ambasador’, ovdje jednom političar, jednom predsjednik, ministar, premijer – uvijek predsjednik, ministar“.
Isti ljudi, ali znatno veći broj poltiičkih subjekata. Pošto su svi tradicionalni nazivi zauzeti, imena stranaka postaju sve kreativnija.
Čak 31 politička partija i koalicija želi da ima poslanike u budućem sazivu Narodne skupštine Republike Srpske. Na listama je 1439 kandidata koji će na izborima tražiti svoju šansu, a samo su 83 fotelje. Preko fotelja lakše se dolazi i do radnih mjesta u javnim ustanovama i preduzećima.
Komunikolog Mladen Bubonjić kaže da je nametnuta atmosfera da u našoj zemlji bez politike nema ni života.
“Kako se povećava broj stranaka na ovom, uslovno rečeno, opozicionom spektru možemo da posumnjamo da te stranke i ti političari ne mogu da donesu značajan procenat glasova sebi, ali mogu da otkinu glasove utabanim, etabliranim opozicionim strukturama i na taj način doprinesu samo vlasti.“
Javna je tajna da su birački odbori rak rana tehničkih izmjena izbornog zakona.Kupovina biračkih odbora se ponavlja svakog izbornog ciklusa i nema veze sa učestvovanjem u demokratskom izbornom procesu, stav je političkog analitičara Denisa Čarkadžića.
„Tri posto je za entitetski,a pogotovo drzavni nivo je apsolutno nedostizan prag za njih 90%, kada uzmete ukupni broj. Problem sa biračkim odborima – samo pogledajte broj kandidata za predsjednika i podpredsjednika Republike Srpske i sve će vam biti jasno”.
A na tom spisku je 31 ime. Za predstojeće izbore CIK je ovjerio 90 političkih stranaka, 17 nezavisnih kandidata i 38 koalicija. Za 22 stranke i 2 koalicije više nego tokom izbornog perioda 2014-2018. Političkim strankama opstanak je mnogo lakši nego privatnim firmama, jer se finansiraju javnim novcem, a lakše ih je i osnovati – iz budžeta na svim nivoima, od 2004. do danas izdvojeno je više od 335 miliona maraka.