Šatori sa muzikom, asfaltiranje novih putnih dionica, ne više od dva kilometra, štampanje propagandnih letaka, lobiranje po familijama i mjesnim zajednicama da izađu na birališta, kupovina glasova ispod žita, prikrivene ucjene radnika na državnim jaslama… I na kraju bugarski voz, sve je to dio scenarija koji se ponavlja iz godine u godinu tokom izbora. Da je u pitanju politički spektakl, građani to već dobro znaju.
„Loša je situacija. Ode omladina a vlast je sve rasprodala i zadužila. Ne mogu da shvatim šta je ovom narodu pa da ne zna izabrati pravu vlast“, kaže jedan od Bijeljinaca
To čuveno – TREBALO BI BITI BOLJE, nakon izbora, ostaje samo mrtvo slovo na papiru, jer su očekivanja građana ponovo izigrana, dok je kampanja opet bila samo poligon za ostvarivanje stranačkih ciljeva.
„Kad su u pitanju programi i obećanja, njima su to već poznate priče i svi sumnjaju da će od toga biti nešto. S obzirom da su sve priče već ispričane a sva lica viđena, građani nemaju interesovanja za izbore“, ističe Stanislav Tomić, sociolog
Shodno tome, pitanje se nameće – ko se na izborima pita – građanin ili političar, i ko – koga – tu bira?! Od demokratije do demokrature, linija je tanka, za sve laži i obmane po zakonskim osnovama, trebalo bi neko da odgovara, ali ni pravosuđe nije pokleklo uticaju određenih vladajućih političkih struktura, navode iz Helsinškog odbora za ljudska prava.
Kolika je odgovornost političke elite, tolika je krivica i samih građana koji pod ucjenom ili svojevoljno pristaju da budu dio te prljave igre, u kojoj jedan glas vrijedi mizernih 50 ili sto maraka, ili je zalog za puko obećanje da ga, nakon pobjede, čeka siguran posao.
Građani mogu očekivati sve u ovih mjesec dana, ali za analitičare je ključno pitanje kako će se vlast kontrolisati nakon izbora. Jer prema njihovom mišljenju, ukoliko građani ne budu kontrolisali vlast, ništa se neće promijeniti.