Subota, 12 srpnja

Asocijacija nezavisnih intelektialaca u BiH “Krug 99” izdao je saopćenje povodom javnih istupa Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.

Saopćenje prenosimo u cijelosti.

Stoljetne težnje bosanskog političkog naroda, iskorištena historijska prilika kroz antifašizam za obnovu državnosti, referendumska odlučnost za državnu samostalnost i opredjeljenje za moderne zapadne vrijednosti liberalne demokracije, uz sve sile, haribde i žrtve, ne mogu i neće biti ugašene! To je prva lekcija koju svaki internacionalni akter mora naučiti prije odluke da se i u dobroj namjeri bavi bosanskom postgenocidnom dramom, realnim faktorima i čvrstim temeljima za mir i stabilnost. Oni svakako nisu sadržani u reafirmaciji hegemonijskih i etno-teritorijalnih osvajačkih modela i nedemokratskih konstrukcija kojima se podriva suverenitet države i ništi neodvojiva i neprenosiva volja, ravnopravnost, politička prava i slobode svakog pojedinca, svakog građanina demokratske države i društva.

Čini se da visoki predstavnik Christian Schmidt, kao i oni čiju volju izražava, radikalno griješi u osnovnom pristupu o BiH kao zemlji koja se „sastoji od tri naroda koji odlučuju o sebi“, tom rušilačkom pristupu svakog etno-nacionaliste, bilo to prema BiH ili Ukrajini, svejedno. Zbog toga je KRUG 99 konsterniran nedavnim javnim istupima visokog predstavnika Christiana Schmidta u tom duhu, podjednako kao i bosanskohercegovačka demokratska javnost. Iako, kako je izjavio, tek uči Ustav Bosne i Hercegovine, opasna je namjera da nastoji izaći iz ovlaštenja datih visokom predstavniku – kako je to utvrđeno Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Tačno je da je visoki predstavnik, ma ko to bio, konačni ili krajnji tumač civilnog aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali to ne obuhvata Ustav Bosne i Hercegovine, kojeg tumači jedino i isključivo Ustavni sud Bosne i Hercegovine kao zaštitnik ustavnosti u ovoj zemlji. Niti su odluke bilo kojeg suda, pa i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dijelom civilnog aspekta koje gospodin Schmidt nastoji tumačiti. Još je nejasnije široj javnosti, zašto gospodin Scmidt uporno ističe samo odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu „Ljubić“ koja ni na koji način ne tretira entitetske ustave u koje on mimo nadležnosti želi intervenirati, osim u slučaju kada pojedine odredbe entitetskih ustava nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. I to tek kada to tako utvrdi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, kao što je to bio slučaj 2002. godine. Još je indikativnije zašto se bavi samo tom odlukom, iako su eminentni stručnjaci ustavnog prava, pa čak i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, jasno istakli da je stavljanjem van snage spornih odredbi iz Izbornog zakona Bosne i Hercegovine za njih taj predmet okončan. Istovremeno, jedina preostala odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojem je utvrđena neustavnost dijelova entitetskih ustava je odluka „Komšić“ iz 2015. godine, koja Visokom predstavniku očito nije u fokusu pažnje. Izgleda da je planirana agenda, ona u koju se mimo nadležnosti nastoje uklopiti samo oni pravni elementi koji održavaju, pa čak i jačaju etničke političke i institucionalne podjele.

U prilog navedenih kritičkih opservacija je mišljenje Venecijanske komisije, koja je u predmetu “Ljubić“ iz 2016. godine dala Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u svojstvu amicus curiae (prijatelj suda): „U opširnoj analizi predmetnog slučaja Venecijanska komisija je, prije svega, istakla da je načelo jednakog prava glasa zagarantirano članom 25. Međunarodnog pakta, te članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a nejednakosti u zastupljenosti izbornih jedinica su, u načelu, zabranjene, čak i ako postoji određeno polje procjene.“

Opasno je Schmidtovo prihvatanje hegemonijskog i paternalističkog ideološkog narativa susjednih zemalja da u BiH „nije riječ o većini ili manjini, nego o zemlji koja ima tri zajednice ili tri konstituentna naroda.“ Naprosto, jer stoji nasuprot političkom, a posebno demokratskom izbornom procesu i parlamentarnom životu, gdje je uvijek riječ o većini i manjini, kao izrazu demokracije koja treba biti primijenjena i u Bosni i Hercegovini. Pomenuta sintagma samo odražava interese separatističkih aktera da u Bosni i Hercegovini ne treba primjenjivati demokratske standarde, odnosno temeljne principe demokracije. I koji čak zanemaruju rezultate dva dosadašnja popisa stanovništva, iz 1991. i onaj iz 2013. godine, jer u Bosni i Hercegovini obitava ne samo tri već dvadesetak etničkih zajednica koje se pod velom diskriminacije nazivaju ružnim atributom „ostali“. Tim prije što i popis stanovništva nije popis političkih preferencija već raznovrsnih statističkih činjenica i podataka, a posebno to nisu identitetska religijska, spolna, etnička i druga individualna samoodređenja. Zbog toga je to već okončano i presuđeno u pet slučajeva pred Europskim sudom za ljudska prava i temeljne slobode, uz dva aktivna predmeta, koja predstavljaju jasne smjernice ovoj zemlji kako da prevaziđe sistemsku diskriminaciju, nejednakost građana, tačnije kako da uđe u klub modernih i demokratskih zemalja. Zbog toga pozivamo visokog predstavnika da javno objasni šta je i na koga mislio pod atribucijom „smeća“ – da li na one političke aktere koji zagovaraju društvo jednakih građana ili na one aktere koji žele zadržati diskriminaciju kroz etničke politike?!

Ne ulazeći u prizemne motive onih koji svojim medijskim i političkim istupima podcjenjuju rastuće snage građanskog društva i uređenja države, treba skrenuti pažnju da oni time jačaju snage etno-nacionalizma, a preko njih i nositelje retrogradnih ideja o „legitimnim predstavnicima naroda“ kojima se želi isporučiti suverenitet Bosne i Hercegovine susjednim zemljama – Srbiji i Hrvatskoj. Na toj istoj liniji je i navodni dogovor ili „relaksacija odnosa Bošnjaka i Hrvata“ kao izraz Vašingtonskog sporazuma, a koji se eksplicitno zalaže za stvaranje konfederacije sa susjednom Hrvatskom. Da li takvi zagovornici žele nestanak Bosne i Hercegovine, te stvaranje državne zajednice sa susjednom Hrvatskom u konfederalnom obliku? Vašingtonski sporazum je prevaziđen potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i iluzorni povratak na njega bio bi još veća brana evoluciji demokratskog političkog sistema Bosne i Hercegovine te udaljavanje od EU i NATO integracija.

Da bi politički sistem Bosne i Hercegovine stvarno evoluirao na način da preuzme temeljne demokratska standarde, onda ova zemlja treba biti država ravnopravnih građana, a ne kao u staroj mantri „građana i naroda“, čiju neuspješnost svjedočimo posljednjih bar 30 godina. Ta prevaziđena, a veoma opasna mantra o zemlji „ravnopravnih građana i naroda“ nije europski standard niti izraz modernih demokratskih vrijednosti već, kroz navodno balansiranje građanskog i etničkog koncepta, predstavlja vidno podilaženje etničkim politikama koje ovu zemlju nastoje etno-teritorijalno podijeliti (federalizacija) i time proizvesti njen raspad. Takvi trebaju znati, da su nositelji suvereniteta svake demokratske države svi njeni građani. Oni to moraju biti i u modernoj, demokratskoj i prosperitetnoj Bosni i Hercegovini, jer bez toga nema ni članstva u EU ni u NATO savezu.

Tagovi:

“krug 99”

christian schmidt

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.