Subota, 12 srpnja

Politolog Davor Gjenero govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o posljednjem sukobu predsjednika i premijera Hrvatske, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, odnosu prema lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću, i ulozi europarlamentarke Željane Zovko.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović javno je hvalio lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića za dosadašnja „dostignuća“, a ovaj se odmah oglasio zahvalivši se hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću. Kako komentirate njihovu gotovo simultanu reakciju?

-U našoj kulturi kletve imaju veliko značenje. Jedna od mogućih suvremenih kletvi je: „Dao Bog da Milanović o tebi lijepo govorio”. Upravo je ta kletva sustigla Dragana Čovića. Čović se zaigrao s Milanovićem, jer mu je ovaj silno išao niz dlaku, ali kako je trenutni hrvatski predsjednik sve više „izgubljeni projektil”, a kako se Bosnom i Hercegovinom i svojim navodnim pogodovanjem Čoviću ionako koristi isključivo u unutarnje političkoj borbi koju nastoji voditi protiv umjerenjačke centrističke vlade Andreja Plenkovića, Čović to itekako dobro razumije. On shvaća da bi daljnje povezivanje s Milanovićem, kojeg sve više pogađaju posljedice njegova „popravnog iz Ruskog”, moglo biti silno rizično, a Čović je oprezan čovjek. On jako dobro zna da Plenković o njemu ne misli dobro, da razmišlja o tome kako bi bilo dobro na izbore u BiH izaći s timom novih ljudi, koje bi predvodio umjereni političar, ali zna i to da ga Plenković ne može tek tako istisnuti. Zna, međutim, i to da mu potpora Milanovića ne nosi ništa, niti u domaćoj političkoj areni, niti na međunarodnom parteru.

Zato je u nekim prilikama Čović kroz usta Željane Zovko poslao poruku o tome da Milanović radikalizira hrvatsku političku scenu u BiH. Milanovićevo zazivanje trećeg entiteta, takozvane „Hrvatske republike Švercer Bosne”, kao odgovora na neusvajanje željenih promjena izbornog zakonodavstva, previše je „izravno” i za Čovićev ukus, a dovelo je do podizanja obrva u međunarodnoj zajednici. Milanovićevo prihvaćanje rusko-dodikovske retorike o nelegitimnosti Visokog predstavnika već je izazvalo neugodnosti za hrvatsku diplomaciju, koja u ovom slučaju zapravo ne snosi nikakvu odgovornost.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.