Slavo Kukić, ugledni bosanskohercegovački sociolog, član Akademije nauka u umjetnosti BiH, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o sporazumu iz Bruxellesa, komentirao poteze lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, moguće odustajanje od kandidature za člana Predsjedništva BiH lidera SNSD-a Milorada Dodika, te otkrio što misli o kandidaturi potpredsjednika SDP-a BiH Vojina Mijatovića.
Na inicijativu predsjednika Europske komisije Charlesa Michela postignuti su konkretni dogovori koji bi trebali pomoći Bosni i Hercegovini na putu prema kandidacijskom statusu u Europskoj uniji. Kako ocjenjujete ono što je dogovoreno u Bruxellesu?
-Osobno nisam optimista. Takvih dogovora i pisanih dokumenata je u zadnjih 20 godina bilo do mile volje. I ne samo da su svi oni imali istu sudbinu, da ih bosanskohercegovačke etnokabadahije ni u jednom slučaju nisu poštovali, nego smo svaki put u bukvalno istom danu imali i potpuno oprečna tumačenja onoga što ti sporazumi znače. Istu priču se moglo čuti i bukvalno koji sat nakon potpisivanja najnovijeg briselskoga sporazuma, tijekom jučerašnjeg dana da i ne govorim.
Drugim riječima, ako svjetski centri moći, Bruxelles i Washington prije svega, imaju iskrenu namjeru stabilizirati BiH i pripremiti je za društvo evropskih naroda, i sami će morati nešto promijeniti u svome pristupu. Morati će, prije svega, bosanskohercegovačkim etnonacionalistima, otvoreno dati do znanja da će nepridržavanje sporazuma do kojih sami dođu izazvati njihovu trenutačnu i vrlo žestoku reakciju. I budite sigurni, kod balkanskog tipa političara takav pristup daje rezultate. Zar to, uostalom, nisu pokazale i odluke koje je, korištenjem bonskih ovlasti, nametnuo visoki predstavnik.
Za 12 godina mandata, naime, Valentin Inzko gotovo da te ovlasti i nije koristio. A kad je na odlasku iz BiH za njima ipak posegnuo, u RS-u je izazvao reakciju kakva je nakon rata rijetko kada upamćena. S druge strane, u manje od godine dana mandata Schmidt je ladicu u kojoj mu se bonske ovlasti nalaze otvarao dva puta. I, ruku na srce, u oba slučaja je, u vezi s državnom imovinom posebice, očekivan rat i s njim. No, nije ga bilo. Zašto? Zato što bosanskohercegovački „borci“ za nacionalnu stvar, a ja tu tezu ponavljam godinama, brže-bolje klepnu ušima dok osjete da bi ih batina svjetskih centara moći mogla izbaciti iz sedla vlasti. A da im se to ne bi i dogodilo, umjesto uobičajene drskosti počinju pokazivati kooperativnost kakvu se nije moglo ni zamisliti. Samo time se, ako me se pita, može objasniti zašto Dodik danas ne blokira državne institucije? A odlukom o poništavanju Zakona o nepokretnoj imovini RS je imao razloga barem kao i u slučaju Inzkovih dopuna Kaznenog zakona BiH.