Bivši logoraš, mirovni aktivista i novinar iz Prijedora Edin Ramulić zbog svojih stavova trpi napade stranačkih botova Stranke demokratske akcije koje ga „časte“ raznim pogrdnim imenima. Za njih je “čvarkojedac i velikosrpski redar”, a za RTRS bošnjački ekstremista. Nedavno je „stekao“ popularnost i još pokoju uvredu jer je ljubazno premijeru FBiH Fadilu Novaliću objasnio da Dan bijelih traka u Prijedoru nije mjesto na kojem će političari dijeliti izjave novinarima i naslikavati se. S Ramulićem smo razgovarali o tom „incidentu“, ali i o drugim brojnim zanimljivim temama, a posebno o manipulacijama brojkama ubijenih u proteklom ratu. O toj temi rijetko ko kao Ramulić govori objektivno. I zato je izložen strašnim napadima stranačkih botova.
Već dugo se borite da svaka žrtva rata u BiH bude jednako tretirana. Kao bivši pripadnik Armije RBiH zajedno s bivšim pripadnicima Vojske RS i HVO-a odajete počast civilnim žrtvama rata u BiH. Smatrate li da ste u toj borbi ponekad sami, da nedostaje podrške politike?
RAMULIĆ: Političke stranke su gotovo u potpunosti preuzele komemoracije za civilne žrtve rata. Kontrolu ostvaruju ili preko udruženja koja financiraju ili preko vjerskih zajednica koje su u njihovoj službi. Problem je što svaka politika komemorira samo njima bitne žrtve. Civili koji su stradali kod neprijatelja nisu neko koga treba žaliti jer je neprijatelju još u ratu oduzeta ljudskost. Skoro tri decenije kasnije tu se ništa nije promijenilo.
Naši vojnike političari su iskoristili da ratujemo jedni protiv drugih, a to je za rezultat imao stvaranje jednonacionalnih teritorija i ogromno stradanje civila. Sada koriste pogibiju i vojnika i civila radi očuvanja vlastitih dostignutih pozicija. Niti jedna od političkih stranaka na vlasti danas ne nudi ništa drugo osim onoga za šta se ratovalo, jedni rade na secesiji, drugi na uspostavljanju trećeg entiteta a treći „kao“ čuvaju državu, ali samo tamo gdje imaju potpunu vlast. Ne postoje nikakvi procesi u državi inicirani od strane vlasti ili međunarodnih institucija koji bi mirili nekad zaraćene ljude. Naprotiv kroz veteranske organizacije i slavljenje svojih heroja i vojnih uspjeha zemlja i njeni ljudi se drže podijeljeni, održavaju se stalni strah i neprijateljstvo.
U takvom ambijentu jesu neobične i važne pojave da veterani različitih vojnih idu zajedno na komemoracije. To se dešava zahvaljujući strpljivom decenijskom radu ljudi iz Centra za nenasilnu akciju. Tamo gdje se pojavimo stvari ne ostaju iste. Protokoli se mijenjaju, obraćanja za govornicama budu sa manje teških riječi, mediji drugačije izvještavaju, a mislim i da porodicama žrtava bude lakše. Moj je utisak da se ljudi daleko bolje nose sa tragedijom u malim mjestima gdje su se desili strašni zločini, poput Stupnog dola, Bradine, Trusine nego u velikim gradovima gdje je utjecaj politike daleko veći.
IZMIŠLJOTINA KOJU SU PRIHVATILI DOKTORI NAUKA
U toj borbi često vodite bitku i protiv lažnih vijesti koje se (ne)namjerno plasiraju poput priče o samoubistvu snajperiste koja je kao istinita prenesena pa čak i tumačena od ozbiljnih ljudi u BiH iako je objavljena u tabloidu?
RAMULIĆ: Izmišljena priča o snajperisti nije objavljena u običnom tabloidu nego u crnom tabloidu u kojem se piše o vanzemaljcima, dječaku psu, ljudima sa krilima. Taj tekst je još 2000. godine prenijelo „Oslobođenje“ da bi na kraju ta izmišljotina zauzela četiri strane naučnog rada pod naslovom „Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi“, koji potpisuje prof.dr. Smail Čekići još tri autora. Pored njih kao potpisnici tog rada nalaze se još četiri doktora nauka u svojstvu urednika i recenzenata. Ne mislim da se to slučajno našlo u tom radu iza kojeg stoji najuglednija obrazovna institucija u državi Univerzitet u Sarajevu. Bošnjački naučnici okupljeni u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava decenijama proizvode upravo takve sporne materijale i „naučne radove“ kojima devalviraju sudski utvrđene činjenice ali i obesmišljavaju žrtve i ratna stradanja ljudi u Bosni i Hercegovini. To ne može biti slučajno, a naučnici sa takvim naslovima nisu neznalice pa da ne znaju razlikovati vjerodostojan izvor od izmišljenog ili podmetnutog.
U ovoj zemlji mogu proći i očiglednije izmišljotine. Anadoly agencija je tako u jednom nepotpisanom tekstu 2012. godine prenijela da je kod bivšeg logora Manjača pronađena masovna grobnica sa 540 leševa. Nekih osam godina su tu „vijest“ prenosili gotovo svi mediji sa sjedištem u Federaciji BiH, uključujući i javne televizijske servise. Zanimljivo da niko od medija, a ni službenik iz RS nije pokušao demantovati da je na teritoriji grada Banja Luka ekshumirana masovna grobnica veća od Tomašice. Političari, novinari i istoričari iz Banja Luke koji rado posežu za negiranjem genocida i drugih utvrđenih zločina na sudovima nisu se osvrnuli na izmišljenu masovnu grobnicu u njihovom gradu.
Jedno je sigurno, oni koji izmišljaju zločine i žrtve, pogrešno tumače sudski utvrđene činjenice i povećavaju brojeve veća su opasnost za izgradnju zdravog narativa o prošlosti od onih koji negiraju ili odbijaju da prihvate zločin počinjene u njihovo ime.