Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić danas se obratio porukom povodom obilježavanja 25. maja, dana kada je u granatiranju Tuzle 1995. godine sa položaja Vojske Republike Srpske na Ozrenu ubijena 71 osoba, a više od stotinu teže i lakše ranjeno. On kaže da je na Kapiji uvijek teško reći bilo šta, a da ono što govorite ne zvuči grubo i hladno, jer nikakve riječi ne mogu vratiti one koji bi danas bili sa nama, i možda najbolji među nama.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Nije 71 ljudski život broj, nego 71 ugašena sudbina. Iako je šutnja najprimjerenija, govoriti se mora i podsjećati na ono što se dogodilo, jer svjedoci smo da se pojedinci, i to ne samo pojedinci nego i određene grupe, olako i bezosjećajno usuđuju dovoditi u pitanje istinu izražavajući nedobronamjerne sumnje u stradanja djece naših gradova, a ako se tako nastavi, sutra će se isto dogoditi i sa Kapijom.
Zato i ovaj put želim ponoviti da ne može biti nikakve iskrene saradnje, osim protokolarne, sa Srbijom, sve dok se četnički zlikovac Novak Đukić odgovoran za masakar na Kapiji, krije pod okriljem države Srbije. Kao neko ko se borio protiv takvih zlikovaca mogu da kažem da opet nisam vjerovao kako će isti, ili proći nekažnjeno, ili će tu nadomak svih nas, monstrumi poput Đukića i mnogih drugih đukića, koji čak nisu ni optuženi, uživati na slobodikao da ona jednako pripada krvnicima i njihovim žrtvama.
Kao građanin Bosne i Hercegovine osjećam duboku nepravdu zbog toga, a neka se dušmani ove zemlje zapitaju šta s tim u vezi osjećaju svi oni koji su direktno pogođeni njihovim zločinima. Nažalost, teško je više i očekivati od vlasti Srbije bilo kakav moralni preobražaj u odnosu prema žrtvama, u odnosu prema politici koja je proizvela žrtve, i to upućuje na zaključak da jedina očekivanja kao Bosanci i Hercegovci moramo imati od sebe samih, teda nikada više i nikome ne dopustimo da po našim gradovima ubija našu djecu, pa poslije besramno tvrdi, da se od toga ništa nije ni dogodilo.
Prošlo je već dovoljno godina i pouke se moraju izvući. Na to nas opominju imena onih koji danas nisu s nama, u ime onih koji treba da dođu iza nas. Nemamo pravo iznevjeriti nijedne ni druge. Kapija se nikad zaboraviti ne smije!”, zaključio je Komšić. Nažalost, za razliku od prethodnih godina ove godine, zbog procesa oporavka od operacije, nisam u mogućnosti biti sa Tuzlacima i porodicama ubijene djece i mladosti na Kapiji. Međutim, danas kada se navršava 27.godina od stravičnog masakra na Kapiji, ponovo sam u mislima o ljudima, roditeljima i porodicama ubijenih koji su ostali trajno obilježeni i zauvijek pogođeni zločinom koji je izvršen nad njihovom djecom…