Ponedjeljak, 19 svibnja

Na prvi pogled se čini da je Milorad Dodik “pokleknuo” u vezi sa angažmanom snaga EUFOR-a u BiH. Ali prijedlog lidera SNSD-a i člana Predsjedništva BiH zapravo je velika opasnost za sigurnost Bosne i Hercegovine. I u svemu tome mu, prema informacijama portala Istraga, pomaže šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler.

“Ukoliko dođe do zastoja u odlučivanju u Vijeću sigurnosti UN-a smatram da Predsjedništvo BiH treba da zatraži od Evropske unije da ALTEA nastavi svoju misiju i Bosni i Hercegovini”, objavio je u petak na svom Twitter nalogu član Predsjedništva Milorad Dodik nakon susreta sa operativnim komandantom EUFOR-ove misije ALTEA u BiH.

Nešto kasnije, Dodik je, prema informacijama Istrage, sastanku predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom kazao kako je on zainteresiran da se o angažmanu EUFOR-a odlučuje u Briselu, a ne u Vijeću sigurnosti UN-a.

Slično je ponovio i na konferenciji za novinare. Istakao je da je i Misija Altea bila korisna i da treba da ostane u formatu koji danas jeste,

“Treba zahvaliti EU na njenom prisustvu jer je to dalo uvjernje ljudima da je bezbjednost zagarantovana. Saglasni smo da je potrebno očuvati mir i stabilnost i to nema nikakvu alternativu, pokušati obezbijediti lance snabdijevanja”, rekao je Dodik.

No, šta se krill iza te izjave? Dva su ključna problema.

Prvo, Milorad Dodik želi da o angažmanu snaga EUFOR-a ne odlučuje Vijeće sigurnosti UN-a, već Brisel, odnosno institucije BiH. To znači da bi Predsjedništvo BiH trebalo odobriti konačnu odluku o angažmanu snaga EUFOR-a u BiH. Pojednostavljeno, bez koncenzusa u Predsjedništvu, odnosno bez Dodikovog glasa, ne bi mogao biti usaglašen broj vojnika EUFOR-a u BiH, kao niti njihovo kretanje i raspoređivanje. O stavu Milorada Dodika bi, tako, ovisilo djelovanje EUFOR-a u BiH.

Drugo, prebacivanjem međunarodnih snaga u nadležnost Brisela, faktički bi bio prekršen Aneks I Dejtonskog mirovnog sporazuma koji se odnosi na vojne aspekte mirovnog rješenja.

“Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda poziva se da usvoji rezoluciju kojom će ovlastiti države članice ili regionalne organizacije i aranžmane da uspostave višenacionalne snage za vojnu provedbu mira (u daljnjem tekstu “IFOR”). Strane znaju i suglasne su da se navedene snage za provedbu mira mogu sastojati od kopnenih, zrakoplovnih i pomorskih jedinica iz država članica NATO-a i država koje nisu članice NATO-a, razmještenih u Bosni i Hercegovini kako bi pomogle u osiguranju poštovanja odredaba ovoga Sporazuma (u daljnjem tekstu “Aneks”). Strane znaju i suglasne su da IFOR započne s provedbom vojnih aspekata ovoga Aneksa poslije prijenosa ovlasti sa zapovjednika UNPROFOR-a na zapovjednika IFOR-a”, navedeno je u Dejtonskom mirovnom sporazumu, Aneks I, član 1, tačka a.

Vijeće sigurnosti je, potom, usvojilo rezoluciju kojom je IFOR zamijenjen SFOR-om, da bi kasnije, kao pravni sljedbenici bile snage EU i NATO-a, koje bi djelovale isključivo u skladu sa ranijim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a. To je potvrđeno i u Rezoluciji 1575, donesenoj u ovembru 2004. godine.

“Potvrđuje podršku vlastima Bosne i Hercegovine snagama EU-a i kontinuiranoj prisutnosti NATO-a te njihovu potvrdu da su oboje pravni sljedbenici SFOR-a za ispunjavanje svojih misija u svrhu Mirovnog sporazuma, njegovih Aneksa i dodataka i relevantnih rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i da mogu poduzeti potrebne radnje, uključujući korištenje sile, kako bi se osigurala usklađenost s Aneksima 1-A i 2 Mirovnog sporazuma i relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda”, navedeno je u Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a.

Dakle, planovi koje je Milorad Dodik iznio u petak nakon sastanaka u sa šefom Delelacije EU u BiH Johannom Sattlerom i Operativni komandantom EU za Operaciju “Althea” generalpukovnikom Brajsom Hudetom, u suprotnosti su sa rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i Dejtonskim sporazumom. Ali ni Sattler niti Hudet nisu reagirali. Prema informacijama Istrage iz diplomatskih krugova, Sattler je jedan od zagovornika Dodikove ideje da se o međunarodnim snagama u BiH, umjesto u UN-u, odlučuje u institucijama Evropske unije.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.