Subota, 24 svibnja

Svi mi znamo da hrana koju svakodnevno konzumiramo sadrži visok nivo raznih hranljivih materija i doprinosi našem zdravlju. Zato je i jedemo, zar ne?

Neke od zdravih namirnica imaju lekovita svojstva kad se konzumiraju. Neke, pak, imaju lekovita svojstva i kad se nanesu direktno na kožu. Da li ste znali da je jedna od najboljih namirnica koja se nanosi na kožu kupus?

Verovali ili ne, obloge od kupusa su uobičajene u kućnoj medicini, a izuzetno su delotvorne. Otkrijte šest internih i eksternih načina na koji možete koristiti kupus da iscelite vaše telo na iznenađujuć način.

Interno korišćenje

Samo dodajte kupus u vašu omiljenu supu ili kuvajte zajedno sa povrćem i možete iskoristiti njegova neverovatna lekovita svojstva.

Dijabetes

Kupus ima moćno antihiperglikemijsko svojstvo, što znači da ovo veoma zdravo povrće ima moć da snizi nivo šećera u krvi i kontroliše dijabetes. Ova dejstva se mogu postići konzumiranjem male količine kuvanog ili sirovog kupusa sa svakim obrokom ili konzumiranjem soka od kupusa dva puta dnevno.

Srčane bolesti

Kupus takođe sadrži tocijanin, polifenol koji se rastvara vodom i koji smanjuje upalu i ojačava kapilare, sprečava nastanak trombocita i olakšava otpuštanje nitričnog oksida. Na taj način kupus zapravo sprečava nastanak srčanih bolesti i srčanog udara. Iz ovog razloga bi trebalo da konzumirate barem dve kašike kuvanog kupusa ili čašu soka od kupusa dnevno.

Problemi sa varenjem

Kupus sadrži visok nivo kalijuma koji balansira nivo tečnosti u telu. On takođe sadrži dosta vitamina C i antioksidanata koji štite ćelije od toksina, kao i vitamine E i K, sumpor, beta-karoten, kalijum, magnezijum, kalcijum…

Stručnjaci medicine tvrde da konzumiranje kuvanog kupusa može pomoći prilikom tretiranja dijareje, stomačnih čireva i konstipacije.

Sa druge strane, fermentisane vrste kupusa poput kiselog kupusa se mogu koristiti za lečenje sindroma iritabilnih creva, upalne bolesti creva i infektivne dijareje.

Eksterno korišćenje

Možda zvuči čudno ali je istinito – nanošenje kupusa na rane zaista vam može pomoći da ih izlečite. Ovo treba da znate:

Urasli nokti na nogama

Mnogi ljudi koriste kupus da bi uklonili gnoj iz uraslih noktiju i sprečili infekciju. Samo trebate da obmotate nekoliko listova kupusa oko tog nožnog prsta i pričvrstite ih zavojem.Zatim zavoj prekrijte čarapom i ostavite da deluje preko noći. Skinite zavoj ujutru i ponovite proceduru naredne noći. Nakon što ujutru skinete zavoj, potopite stopalo u rastvor magnezijum sulfata.

Takođe je preporučljivo da turpijom blago izravnate površinu svog nokta, jer na taj način će nokat prirodno rasti na gore, pa će se izvući iz kože.

Olakšava bol

Crveni kupus sadrži dosta antioksidanata i drugih antiupalnih jedinjenja. Ova jedinjenja rade zajedno da bi smanjila oksidativni stres i sprečila izražavanje nekoliko upalnih faktora. Kada se nanese direktno na kožu, kupus može ubrzati zarastanje rana.

Sve što treba da uradite jeste da operete i osušite listove kupusa, nanesete listove na ranu, pričvrstite ih zavojem i ostavite da deluju preko noći. Ukoliko je to moguće, uklonite zavoj ujutru i napravite novi za nošenje preko dana.

Artritis

Da li ste znali da se lišće kupusa koristilo vekovima za lečenje čireva, otoka, istegnuća i uganuća? Čak i u današnje vreme, pojedine bolnice u Švajcarskoj obmotavaju zglobove svojih artritičnih pacijenata kupusom kako bi smanjili njihov otok.

Ukoliko želite da napravite oblogu, samo uklonite skelet lišća, postavite ih ravno između dva sloja plastične folije i izravnajte oklagijom kako biste izvukli sok iz lišća. Zatim nanesite lišće direktno na kožu i pričvrstite zavojem.
Zdravlje

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.