Subota, 24 svibnja

Piše: Dragan BURSAĆ

“Kad bi Rusija napala Srbiju, srpski narod bi listom stao uz Ruse i još bi izdajnicima prozvao svakog onog ko nije za okupatora svoje zemlje. Eto prilike Vulinu da postane vojnik i ruski gubernator u Srbiji.“

Prije neki dan je srbijanski Ministar policije Aleksandar Vulin kazao odgovarajući Bakiru Izetebegoviću da se srpski svet stvara i onda se upitao zašto se granice Bosne i Hercegovine ne bi mogle mijenjati (sic!)?

Vulin može okupirati BiH, ali u snovima nesposobnog regruta
Preciznije Vulin pjeni ovako:

“Srpski svet se stvara i on (Bakri Izetbegović) tu baš ništa ne može da učini osim da mrzi kao što decenijama mrzi sve što je srpsko. Ne sumnjam da bi Izetbegović volio da me nema u nekoj sljedećoj Vladi Srbije, ali on se o tome neće ništa pitati. I neka ne brine, ja ne šetam po Bosni, obično dolazim u Republiku Srpsku “

Uz opasku nesrećom Vulinu, kako je srpski svet već stvoren i kao se zove Srbija, treba kazati da i ta Srbija ima silni potencijal da se tako rigidna i nacionalistička uruši u samu sebe.

No Vulin se nije tu zaustavio, nego je, brate mili, onako lijepo ratnohuškački zazvao novo prekrajanje granica, što mu je zadnjih godina omiljeni hobi ili da se ne lažemo posao:

“Onaj ko bi da komada Srbiju, teško može da objasni zašto druge zemlje ne bi mogle da promijene granice, a posebno Bosne i Hercegovine “

Hiljadu ZATO
Neće da može Vučićev kerberu Aleksandre Vuline. A evo i zašto:

1. Zato što je NATO pakt vojni garant stabilnosti Dejtonskog mirovnog sporazuma

2. Zato što danas nema Srboslavije, niti Velike Srbije

3. Zato što ne postoji JNA kao oružje i oruđe velikosrpske politike

4. Zato što Srbija nije u stanju da održava ni svoju vojsku na svojoj teritoriji, a kamo li da napada nekoga

5. Zato što je naoružanje te vojske neka vrsta ruskog vojnog smetljišta i otpada

6. Zato što Srbija mora povesti računa prvo o sebi, prije nego EU i svijet povedu računa o njoj

7. Zato što u tački 6. neće biti mjesta za tebe Vuline ukoliko Srbija bude vodila računa o sebi

8. Zato što je završneno sa ekspanzionističkim djelima koje je provodio tvoj idol i mentor, ratni zločinac Milošević, sa vojnim zločincima Mladićem i kompanijom

9. Zato što se Bosna i Hercegovina zna i može sama braniti, pogotovo od mentalnog pajaca poput tebe

10. Zato što tvoje riječi služe da namire desnicu u Vučićevim redovima, koja je razočarana nominalnim okretanjem stražnjice od Rusije

11. Zato što si vojnio nepsosoban-doslovno-pa te ne teba uzimati u obzir oko bilo čega što se tiče oružja koje je, ako ne znaš, opasno po život

12. Zato što Republika Srpska nije nikakva država, nego entitet koji se baškari slaveći ratne zločince i negirajući genocid. I svaki put kad si na tlu entiteta, ti si na teritoriji Bosne i Hercegovine, koliko god se tebi to ne sviđalo

13. Zato što taj isti NATO već postoji u Crnoj Gori, koja je njegova članica i gle, najbliži susjed je Bosni i Hercegovini

14. Zato što tvoj i Dačićev lavež više neće zvoniti, sve i da hoćete, a bićete banovani i kanselovani baš sa Dedinja, gdje ste politički i začeti

15. Zato to će se uskoro i Crkva Srbije, zavojevačka u svom korijenu, morati opredjeliti da li je makar nominalno na civilizovanoj strani svijeta ili uz Moskovskog raspopa Kirlia

16. Zato što je srpski svijet koliko god se busao u prsa razbio zube na Crnoj Gori, a sad će podvijenog repa biti istjeran iz Bosne i Hercegovine

Dakle, ima na desetine, stotine, hiljade raloga, zašto je Vulinov srpski svet nemoguć i zašto neće biti realizovan, ali najbitnije od svega- projekat je trenutno otkazan jednog, najvaćnijeg razloga, EU je odlučila, doduše na silu da otvori oči, da se sabere, da protjera ruske smutljivce, ali i svoje žbirove koji su radili za Putina po svjetskim ambasadama, pa srpski svet više neće biti kabanica ispod koje su se krili i nicali kojekakvi “borci protiv korupcije“ i “ekolozi“, a na stvari ruski i velikosrpski plaćenici.

Najvažnije od svega, Bosne i Hercegovina je danas u fokusu planete zemlje, Brisela i Berlina. Milorad Dodik, zajedno sa svojim hababom iz reda hrvatskog naroda, Draganom Čovićem je pod stostrukom lupom, a mirovne trupe Eufora pojačavaju svoje redove.

Tako će Vulinova želja i zadatak da postane član barem neke zavojevačke vojske ostati nedosanjan san.

Za “Z” spreman!

A opet, za snove nikad nije kasno.

Ima, ima nade za Aleksandra Vulina, još uvijek prvog pendreka Srbije. Može koliko sutra (a ima mogućnost) avionom JATA, koji mimo svijeta spaja Beograd sa Moskvom odletjeti u Podmoskovlje, pa tamo preko uhodanih kanala do Donjecka ili Luhanjska. Neka Srbuje do mile volje! Ono istina, može ga zadesiti neki kuršum ili granta ukrajinskih oslobodilaca, ali je to opet mala cijena i divna prilika da se upozna sa čarima ratišta, za koje je sve ove decenije zbog lječinčke procjene bio zakinut. I sa sobom može povesti kompletnu patijaršiju Crkve Srbije, koja ionako drži mantije Kirilu Moskovskom pa neka tamo blagosiljaju Putinove ubice kao onomad Mladićeve “Škorpione“. A ne bi bilo loše i da Slobinog malog mopsa Ivicu Dačića povede sa sobom.

I da se ne vraća više nikada!

Ni on, ni srpski svet, ni demagozi i pričalice besmisla, ni silni ruski špijuni, niti raskolnici i nevoljnici željni krvi -dakako tuđe na Zapadnom Balkanu, gledni novih Srebrenica Prijedora, Višegrada…

A na koncu postoji i zadnje rješenje, a to je nekakav improvizovani svečani doček ruskih “oslobodilaca“ u Beogradu. Kako sada stvari stoje, srpski naord je valjda jedini na svijetu koji bi podržao Ruse kad bi okupirali Srbiju. Ma šta podržao, pružio bi im uz cvijeće nezaboravan doček i sigurno utočište. I možda Rusi nisu u stanju da osvoje Ukrajinu, ali su u Srbiji vojno dobrodošli kao okupatori, ako je suditi po javnom mnjenju.

A o tome sam pisao ima mjesec dana: kad bi Rusija napala Srbiju, srpski narod bi listom stao uz Ruse i još bi izdajnicima prozvao svakog onog ko nije za okupatora svoje zemlje. A sad sam još uvjereniji u takvu sociopatiju.

Pa eto, red je da se spremi Vulin, možda ga zapadne kakvo mjesto ruskog gubernatora Srbije. Ako mu ga Dačić ne preotme. A na koncu, možda je to taj vajni srpski svet-od Rusije okupirana gubernija Srbija, samo mi nismo znali da rastumačimo sve te silne mazohističke znakove pored puta.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.