Srijeda, 14 svibnja

“Otvorio se tunel i onda je došao starinski iftar. Sjećam se tog momenta, mislim da je bila 1993. godina”, prisjeća se Izetbegović.

Ramazana tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u emisiji “Stil života u islamu” koja se emituje na Hayat televiziji prisjetio se i predsjednik SDA Bakir Izetbegović i njegova supruga, generalna direktorica UKCS-a, Sebija Izetbegović.

“Pamte se neke stvari iz rata. Kad je bio prvi ramazan, ljudi nisu imali ništa osim konzervi. Muž jedne domaćice, koja je sjajna kuharica, pozvao je Aliju, mene i Sebiju na iftar, i sve je bilo napravljeno od te konzerve, i burek i sve. Jednog ramazana, kad se otvorio tunel, prvi put smo jeli kokošije meso, i ne znam je li mi ikada nešto bilo tako ukusno, jer smo godinama jeli nemasnu rižu bez začina. Sve je to bilo vrlo neukusno. Otvorio se tunel i onda je došao starinski iftar. Sjećam se tog momenta, mislim da je bila 1993. godina”, prisjeća se Izetbegović.

Čovjek se navikne

Ramazana tokom agresije prisjetila se i direktorica UKCS-a Sebija Izetbegović. Kaže da se sjeća kada ih je 1994. godine mutevelija pozvao na Iftar. Htjela je ostati kod kuće s majkom i kćerkom, ali su rahmetli predsjednik Alija Izetbegović i njen suprug Bakir insistirali da pođe s njima.

“Bakir je tada imao Stojadina. Išli smo putem pored Studentskog doma u Nedžarićima i tada je počela užasna paljba, oni su nas primijetili s četničkih linija. Prvo su nas zasuli svjetlećim mecima, i tada je bilo kao da je svanuo dan, bilo je potpuno nevjerovatno. Onda je počela rafalna paljba i mi u tom haosu i panici nismo primijetili da je auto pogođeno. Ja sam učila sve što sam znala i samo molila Boga da barem jedno ostane živo, da nam dijete ne ostane siroče, i mislila sam koliko sam glupa da krenem s njima u istom autu, a da dijete ostavimo s mamom. Međutim, živi smo prošli, došli smo kod mutevelije, ja sam bila jedino žensko s njima. Tamo su svi bili u maskirnim uniformama. Bio je to jedan divni iftar. Skroman, ali divan”, kaže direktorica UKCS-a.

Navodi da je bila čast sjediti s junacima, s braniocima BiH. Istog događaja sjeća se i predsjednik SDA. Kaže da je nevjerovatno kako čovjek navikne na dešavanja u ratu.

Vezivno tkivo

“Automobil u kojem je bio Alija prošao je ispred nas, mi smo išli poslije, možda nekih 40 metara, a između je relativno sporo prošao jedan taj roj svjetlećih metaka u visini šajbe, ali čovjeka to ni na koji način nije zabrinulo. Sad da to vidim, sigurno bih se zaprepastio. Nije bilo nikakvog uzbuđenja, jer je sve vrijeme nešto pucalo, pogađalo”, kaže Izetbegović.

Lider SDA na kraju emisije uputio je poruku gledaocima o tome kako vidi Bosnu i Hercegovinu gdje je kazao:

“Rahmetli Aliju su pitali zašto Bošnjaci nemaju nacionalni program, zašto nisu definisali neke osnove onoga što hoće, šta neće a Alija je kazao kako nemaju. Sastoji se od tri riječi: država Bosna i Hercegovina. Kvalitetna, dobro organizovana, jaka, zemlja vladavine zakona, jednakih ljudi bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, moderna država – to je Alijin odgovor. Ja bi se usudio na današnji dan u ramazanu kad se govori o vjeri da podcrtam jednu drugu stvar. Naravno, Alija je upravu. Vezivno tkivo Bosne i Hercegovine su Bošnjaci, da nema Bošnjaka ne znam do kad bi Bosna potrajala a vezivno tkivno unutar Bošnjaka je vjera. Da nema vjere mi bi polako izgubili identitet i rasuli se, ako bi se mi rasuli rasula bi se i zemlja. Izgubili bi ono što su naši preci radili što su držali hiljadu godina. Dakle mi jesmo vjernici i nas je vjera spasila. I dokle god su pune džamije mladih ljudi i dokle god stotine hiljada ljudi posti dobrovoljno, noću se dižu… ja nisam zabrinut za ovu zemlju”, kazao je Izetbegović za televiziju Hayat.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.