Ponedjeljak, 19 svibnja

Mladi bosanskohercegovački umjetnik Adi Softić godinama se borio sa veoma teškom alergijom – urtikariji (koprivnjače), ljekari nisu imali rješenje za njegovo stanje, da bi mu čuvarkuća spala život.

To je biljla koja krasi skoro svako dvorište, krov ili prozor svakog doma a sem što ima simboličko ime, ona je veoma ljekovita.

Rijetke su biljke koje su tako dugo prisutne u narodnoj medicini posebno među ruralnim stanovništvom kao što je čuvarkuća. Još u spisima sačuvanim iz 9. vijeka, kada nije bilo konvencionalne medicine, u odredbama koje potiču od Karla Velikog u kojima se seljanima nalaže uzgoj 72 važne biljke, u završnom poglavlju stoji: “Svaki seljak treba imati čuvarkuću na svojoj kući”.

Čuvarkuća nije samo dobra za bol u uhu, već liječi i druge boljke. Mladi maglajski umjetnik Adija Softića godinama se borio sa alergijom.

“Vjerujem da će moja priča pomoći mnogima jer, čuvarkuća je biljka bez nuspojava, može je koristiti svako. Pri tom, lako ju je nabaviti. Meni je pomogla da izliječim tešku alergiju, a svjedoci smo da su danas, alergije najprostranjenija bolest”, rekao je Adi.

“Imao sam urtikariji, tako su barem ljekari zaključili. Bilo je to 1. maja, 2005. godine. Sjećam se kao da je juče bilo. Sjedeo sam s roditeljima, gledao TV. Odjedanput me je počela obuzimati neka nelagodna vrućina. U ušima zujanje, u očima magla. Mantalo mi se.

Stezanje u grudima, grlu. Gubitak daha, užasna panika da ću umreti. Roditelji su mi izmjerili temperaturu. Bila je izuzetno visoka i nije prestajala da raste. Uhvatila me je groznica. Mislili smo da je u pitanju grip. Čak su i ljekari u JU Dom zdravlja Maglaj, pri prvom pregledu posumnjali na grip.

Simptomi su bili “tu negde”. Dobio sam antibiotike, penicilin, malo se situacija smirila. No, pet dana poslije, znatno se zakomplikovala.”

“Počeli su mi oticati zglobovi i vrat, zatim su se po cijelom tijelu razlili nekakvi čudni plikovi. Apsolutno cijelo tijelo je oteklo, kao kada vas pecne bumbar. Pritom sam imao osjećaj hladnoće i ukočenosti, usne su takođe otekle, drhtavica nije prestajala.

I užasno me svrbelo. Tada su mi i dijagnostifikovali urtikariju. Isprobavali su na meni brojne terapije, ali, nijedna nije djelovala. U očima prisutnih vidio sam beznađe. Njihov pogled kao da je govorio: “Ovo je kraj!”

Pošto terapije nisu djelovale, Adijevi roditelji su odlučili da probaju sa čuvarkućom.

”Roditelji su cijedili listove čuvarkuće. Taj sok smo dodavali u običnu vodu koju sam pio svakodnevno. Ubrzo su se simptomi počeli povlačiti. Izbacio sam tablete iz terapije, ostao samo na čuvarkući. Najlakše ju je oprati i smiksati u blenderu.

Takođe, može se pokiseliti u mlakoj vodi i poslije tu vodu piti. Ne znam kako je djelovala, ali je očistila moj organizam. Zvanično sam bio izliječen i osjećao sam neizmjernu sreću što postoji priroda i što mogu normalno živjeti. Čuvarkuća mi je vratila djetinjstvo, zdravlje, život…

Međutim, bolest se ponovo vratila.

“Dve godine poslije, isto, iz čista mira alergija je buknula. Čim smo primjetili prve simptome, uključili smo kalcijum i čuvarkuću. Stanje se brzo smirilo. Ovoga puta čak nisam ni kod ljekara išao”, rekao je mladi umjetnik, koji se danas ne koristi nikakve lijekove.

Urtikarija je alergijska kožna bolest kod koje nastaju uzdignute tvorevine na koži pod nazivom urtike. Mnogima je bolest poznata pod nazivom koprivnjača jer urtike na koži izgledaju kao što koža izgleda kad dođe u kontakt s koprivom.

Sve je dobro dok se alergijska reakcija zadrži na koži i izaziva samo nelagodu. Stanje je komplikovanije ako se jave povišena temperature i edem mekih tkiva, odnosno otok usnica, jezika, kapaka, dlanova ili jako opasan otok ždrela koji može radi gušenja završiti i smrću. U teškim slučajevima alergijska reakcija može biti tako opsežna i generalizirana te dovesti do anafilaktičnog šoka koji može imati takođe smrtni ishod.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.