Mladi bosanskohercegovački umjetnik Adi Softić godinama se borio sa veoma teškom alergijom – urtikariji (koprivnjače), ljekari nisu imali rješenje za njegovo stanje, da bi mu čuvarkuća spala život.
To je biljla koja krasi skoro svako dvorište, krov ili prozor svakog doma a sem što ima simboličko ime, ona je veoma ljekovita.
Rijetke su biljke koje su tako dugo prisutne u narodnoj medicini posebno među ruralnim stanovništvom kao što je čuvarkuća. Još u spisima sačuvanim iz 9. vijeka, kada nije bilo konvencionalne medicine, u odredbama koje potiču od Karla Velikog u kojima se seljanima nalaže uzgoj 72 važne biljke, u završnom poglavlju stoji: “Svaki seljak treba imati čuvarkuću na svojoj kući”.
Čuvarkuća nije samo dobra za bol u uhu, već liječi i druge boljke. Mladi maglajski umjetnik Adija Softića godinama se borio sa alergijom.
“Vjerujem da će moja priča pomoći mnogima jer, čuvarkuća je biljka bez nuspojava, može je koristiti svako. Pri tom, lako ju je nabaviti. Meni je pomogla da izliječim tešku alergiju, a svjedoci smo da su danas, alergije najprostranjenija bolest”, rekao je Adi.
“Imao sam urtikariji, tako su barem ljekari zaključili. Bilo je to 1. maja, 2005. godine. Sjećam se kao da je juče bilo. Sjedeo sam s roditeljima, gledao TV. Odjedanput me je počela obuzimati neka nelagodna vrućina. U ušima zujanje, u očima magla. Mantalo mi se.
Stezanje u grudima, grlu. Gubitak daha, užasna panika da ću umreti. Roditelji su mi izmjerili temperaturu. Bila je izuzetno visoka i nije prestajala da raste. Uhvatila me je groznica. Mislili smo da je u pitanju grip. Čak su i ljekari u JU Dom zdravlja Maglaj, pri prvom pregledu posumnjali na grip.
Simptomi su bili “tu negde”. Dobio sam antibiotike, penicilin, malo se situacija smirila. No, pet dana poslije, znatno se zakomplikovala.”
“Počeli su mi oticati zglobovi i vrat, zatim su se po cijelom tijelu razlili nekakvi čudni plikovi. Apsolutno cijelo tijelo je oteklo, kao kada vas pecne bumbar. Pritom sam imao osjećaj hladnoće i ukočenosti, usne su takođe otekle, drhtavica nije prestajala.
I užasno me svrbelo. Tada su mi i dijagnostifikovali urtikariju. Isprobavali su na meni brojne terapije, ali, nijedna nije djelovala. U očima prisutnih vidio sam beznađe. Njihov pogled kao da je govorio: “Ovo je kraj!”
Pošto terapije nisu djelovale, Adijevi roditelji su odlučili da probaju sa čuvarkućom.
”Roditelji su cijedili listove čuvarkuće. Taj sok smo dodavali u običnu vodu koju sam pio svakodnevno. Ubrzo su se simptomi počeli povlačiti. Izbacio sam tablete iz terapije, ostao samo na čuvarkući. Najlakše ju je oprati i smiksati u blenderu.
Takođe, može se pokiseliti u mlakoj vodi i poslije tu vodu piti. Ne znam kako je djelovala, ali je očistila moj organizam. Zvanično sam bio izliječen i osjećao sam neizmjernu sreću što postoji priroda i što mogu normalno živjeti. Čuvarkuća mi je vratila djetinjstvo, zdravlje, život…
Međutim, bolest se ponovo vratila.
“Dve godine poslije, isto, iz čista mira alergija je buknula. Čim smo primjetili prve simptome, uključili smo kalcijum i čuvarkuću. Stanje se brzo smirilo. Ovoga puta čak nisam ni kod ljekara išao”, rekao je mladi umjetnik, koji se danas ne koristi nikakve lijekove.
Urtikarija je alergijska kožna bolest kod koje nastaju uzdignute tvorevine na koži pod nazivom urtike. Mnogima je bolest poznata pod nazivom koprivnjača jer urtike na koži izgledaju kao što koža izgleda kad dođe u kontakt s koprivom.
Sve je dobro dok se alergijska reakcija zadrži na koži i izaziva samo nelagodu. Stanje je komplikovanije ako se jave povišena temperature i edem mekih tkiva, odnosno otok usnica, jezika, kapaka, dlanova ili jako opasan otok ždrela koji može radi gušenja završiti i smrću. U teškim slučajevima alergijska reakcija može biti tako opsežna i generalizirana te dovesti do anafilaktičnog šoka koji može imati takođe smrtni ishod.