Ponedjeljak, 19 svibnja

Zrno pšenice je bogato beta karotenom, vitaminom E, kalcijumom, magnezijumom, fosforim i gvožđem. U kombinaciji sa medom i orasima ona je riznica zdravlja.

Među brojnim modernim trendovima velnes kulture i zdravog življenja, u poslednje vrijeme je aktuelno mišljenje da pšenicu treba izbjegavati. Ipak, ova popularna žitarica milenijumima unazad služi kao osnovna sirovina ljudske ishrane, što, imajući u vidu njena hranljiva i korisna svojstva, apsolutno opravdava njenu upotrebu.

Ukoliko je obrađena na prvi način, pšenica kao najvažnija i najčešće korišćena žitarica na svijetu svakako ne treba da izostaje sa naših trpeza.

Cijela zrna ove žitarice su bogata izuzetno korisnim nutritijentima za naše zdravlje i organizam. Upotreba intgralne pšenicu u ishrani je korisna i blagotvorno djeluje na čovjekov cjelokupan sistem. Konzumacija kuhane pšenice na redovnom nivou može da djeluje preventivno na pojedina zdravstvena stanja, poput opstipacije i hemoroida.

Vjerovatno ne postoji biljka koja je više upotrebljavana i poznatija na cijelom svijetu. Pšenica, na latinskom Triticum, kako se smatra, potiče iz jugozapadnih dijelova Azije i vjeruje se da je u ishrani korišćena i prije čak dvanaest milenijuma.

Odavno je smatrana biljkom koja ima važnu religioznu ulogu u mnogim drevnim kulturama, upravo zbog hranljivosti na kojima su počivala pokolenja starih, pa i savremenih naroda.

U grčkoj, rimskoj, sumerskoj, ali i finskoj mitologiji postoje božanstva pšenice. U nekim dijelovima Kine i danas se smatra za svetu biljku. Jedna trećina ukupne svjetske populacije svoju ishranu zasniva upravo na upotrebi pšenice i njenoj obradi na različite načine.

Proizvodi od pšenice dominiraju na svjetskim tržištima i u prehrambenoj industriji, te se ona i dalje smatra jednom od najznačajnijih žitarica na Zemljinoj kugli.

Ljekovitost pšenice Integralno, cijelo zrno pšenice predstavlja obilje vitamina i minerala. Posebno su značajni vitamini B kompleksa, koji su izuzetno značajni za ishranu cjelokupnog ljudskog organizma, snagu i imunitet.

Zrno pšenice je bogato beta karotenom, vitaminom E, kalcijumom, magnezijumom, fosforim i gvožđem. Pšenica ima veći udio proteina od svih ostalih žitarica.

U 100gr nekuhane pšenice ima 351 kalorija, 13gr bjelančevina, 2.5 gr masti i 70 gr. ugljenih hidrata. Masti se nalaze u klicama pšenice, dokmineralni sastojci čine omotač samog zrna. Zbog toga je najbolji i najiskoristiviji način konzumiranje integrale pšenice, odnosno cijelog zrna.

Evo za šta je sve korisna kuhana pšenica:

Skuhana integralna pšenica je izvrstan izvor hranljivih sastojaka, sa posebnim akcentom na hranljiva vlakna i minerale. Ona obezbjeđuje optimalnu količinu korisnih materija za ljudski organizam.

U jednoj šolji kuhane pšenice ima 151 kalorija, 8.19 gr hranljivih vlakana, 58 gr magnezijuma, 11.1 gr mangana, 0.09 gr triptofana.

Regulacija tjelesne težine: Upotreba integralne kuhane pšenice može da pomogne u regulisanju i održavanju tjelesne težine, jer sprječava pojavu metaboličkog sindroma sakupljanja masti u predjelu stomaka, a istovremeno pruža optimalnu količinu dobrog holesterola, triglicerida i održava krvni pritisak.

Liječenje hroničnih upala: Kuhana pšenica obiluje betainom, korisnim sastojkom koji igra važnu ulogu u ublažavanju hroničnih upalnih procesa.

Prirodni laksativ: Integralna pšenica, posebno mekinje, djeluju kao prirodan laksativ, budući da su bogate boljnim vlaknima, fosforom i B vitaminima.

Zašto konzumirati integralnu kuhanu pšenicu:

Integralna kuhana pšenica sadrži veliki udeo hranljivih materija koje sadrži i samo zrno ove žitarice. Za razliku od nje, sve druge prerađevine gube značajan dio korisnih sastojaka. Upravo zbog toga i preovladava trend izbjegavanja pšenice u ishrani, misleći pritom najprije na bijelo brašno i slične proizvode.

Bijelo pšenično brašno ima minimalnu korist za zdravlje, pošto se tokom prerade gubi više od 50 odsto njene hranljive vrijednosti. Ono je siromašno u vitaminima B kompleksa, vitaminu E, folnoj kiselini, fosforu, cinku, vlaknima, gvožđem i svim drugim elementima.

Integralno pšenično brašno, naprotiv, sadrži sve ove sastojke. Zato se prepručuje da se umjesto tjestenina od bijelog brašna konzumiraju one od integralnog pšeničnog brašna.

Priprema kuhane pšenice:

Poput drugih žitarica i pojedinih mahunarki, pšenica se najbolje sprema kada se preko noći potopi u vodu. Nakon toga se procijedi i kuha.

Količina vode za kuhanje treba da bude u nivou četiri prsta iznad pšenice. Kuha se oko pola sata do četrdeset minuta na tihoj vatri, da polako vri. Gotova kuhana pšenica može da se konzumira i kao poslastica i kao dio obroka.

Mogu joj se dodavati orašasti plodovi, cimet, med, suvo grožđe, a svima je poznat bogat ukus žita sa šlagom.

Salata od kuhane pšenice:

Kuhana pšenica je odličan izbor za pripremu ukusne i hranljive obrok salate.

Za pripremu ovog recepta je potrebno:

– 300gr pšenice

– 1,5 šolja sjeckanog peršuna

– pola šolje sjeckanih listova nane

– 1 crveni luk isjeckan na kockice ili kolutove

– 1 paradajz

– nekoliko listova zelene salate

– četvrtina šolje limunovog soka

– četvrtina šolje maslinovog ulja

– pola kašičice soli

– malo bibera

Priprema:

Pšenicu oprati i skuhati po navedenom postupku, dok ne omekša, a potom je preliti hladnom vodom. Kada se prohladi, pšenicu ocijediti i dodati sve ostale sastojke. Dobro promiješati, a najbolje pustiti par minuta da se sve sjedini i da se razviju ukusi.

Ova salata je odlična i kao prilog, ali i kao hranljiv i samostalan obrok.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.