Ponedjeljak, 21 travnja

Način njegove pripreme potječe od Slavena, a koristi se i dan danas. Poznato je da je moreplovac James Cook svoju posadu hranio kiselim kupusom za prevenciju od opasnog skorbuta. Sebastian Kneipp njime je liječio dijabetes, giht, opekline i upale.

Ljekovitost kiselog kupusa nadilazi ljekovitost mnogih poznatih biljaka. Sto grama sirovog kiselog kupusa sadrži čak 20 mg vitamina C. Slijede vitamin A, folna kiselina, magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij, natrij, balastne tvari i bjelančevine. Odličan je izvor vitamina B12, zbog toga se posebno preporučuje vegetarijancima i veganima. Crveni kupus je i do sedam puta ljekovitiji od bijelog, a njegova boja ukazuje da sadrži i ljekovite antocijanine.

Lijek za probavni sustav:

Ono po čemu se kiseli kupus razlikuje od sirovog su probiotičke bakterije. Kiseli kupus je izvorna fermentirana hrana prirodno bogata probiotičkim kulturama. Zbog toga je kiseli kupus jako bitan u liječenju bolesti prouzrokovanih disbalansom crijevne flore, posebice nakon terapije antibioticima ili kemoterapije.

Blagotvorno djeluje na želudac i crijeva, na njihovu mikrofloru i na peristaltiku, čime pogoduje probavi. Pomaže i u probavljanju masnih obroka te ubrzava metabolizam što pospješuje izlučivanje štetnih tvari iz organizma te čisti i regenerira jetru. Tako čisti krv, usporava starenje i jača otpornost organizma.

Zacjeljuje rane i opekline:

Kiseli kupus pospješuje zarastanje rana, a djeluje i kod reume i upale vena. Lokalno ga možete koristiti za ublažavanje svrbeža na koži uslijed različitih alergijskih upala, manjih opekotina i uboda insekata, posebno pčele ili ose. Na zahvaćeno mjesto stavite oblog od lista kiselog zelja i omotajte ga zavojem ili gazom. Imate li glavobolju, na čelo položite list kiselog kupusa i omotajte ga gazom. Za podizanje raspoloženja te općenito dobro zdravlje, svaki dan pojedite dvije do tri žlice naribanog kiselog kupusa. Ljudi koji konzumiraju puno kiselog kupusa jači su i otporniji na bolesti. Zbog toga se kiseli kupus posebno preporučuje starijim osobama, osobama s oslabljenim imunitetom i djeci.

Blagodati soka kiselog kupusa:

Rasol – sok kiselog zelja – ima mnogo povoljnih učinaka po zdravlje. Bogat je vitaminima C, E, K i B, kao i vitaminom U, jednim od najrjeđih vitamina, važnim za liječenje čira na želucu i dvanaestercu. Vrlo je popularan narodni recept za liječenje nagluhosti pomoću rasola. Navečer, prije spavanja, namočite vatu u rasol od kupusa i stavite je u uho.

Tako spavajte i izvadite je ujutro. Između ostalog, rasol djeluje protiv gljivica i bakterija, štiti od upala, pomaže kod čira i liječi mamurluk.

Priprema kiselog kupusa:

15 kg zelja, 0,5 kg soli šest lovorovih listova, žlica papra u zrnu, komadići dunje radi žuće boje, po izboru ljupčac, kim, komorač, vinova loza ili jabuke.

U plastičnu bačvu složite red rezanog kupusa, a zatim red soli i začina. Nastavite tako dok sve ne potrošite. Sve zalijte vodom dok ona prekrije kupus i hermetički zatvorite. Prvo držite zelje na sobnoj temperaturi dok se ne ukiseli, za što je potrebno oko mjesec dana. Zatim ga premjestite na hladno mjesto poput podruma i čuvajte na temperaturi ne većoj od pet stupnjeva. Ako bačva nije puna do vrha, napunite najlonsku vreću vodom i stavite je kao uteg na zelje, da ga pritišće.

Trodnevna dijeta od kupusa:

S ovom dijetom možete izgubiti do tri kilograma u tri dana i pritom detoksicirati organizam. Prvi dan pojedite do kilogram i pol kiselog kupusa raspoređenog u obroke. Pijte puno vode s nekoliko kapi limuna. Drugi dan za užinu pojedite pola kilograma kupusa, komadić kruha i nekoliko žlica svježeg sira. Za ručak ponovite, ali u kupus dodajte jabuke narezane na kockice. Za večeru kupusu dodajte dva kuhana krumpira, pet grama maslaca, malo luka i kima (ili nekoga drugog začina prema želji) i sve to malo prepecite. Trećeg dana iskombinirajte jelovnike prvih dvaju dana kako vam najbolje odgovara.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.