Ponedjeljak, 19 svibnja

Nutricionisti čia sjemenke smatraju čudesnom namirnicom, superhranom broj jedan u svijetu. Kao prava riznica proteina i vlakana, ubrzavaju metabolizam i potpomažu gubitak kilograma.

Čia sjemenke koristi se hiljadama godina u ljudskoj ishrani, ali je svoju popularnost steklo tek posljednjih dvadesetak godina. Danas zasluženo nosi epitet superhrane, kao jedan od dva najsnažnija izvora omega 3 masnih kiselina, pored lanenog semena.

Ovo sjeme obiluje korisnim masnoćama koje su neophodne organizmu da apsorbuje vitamine topljive u mastima (A, D, E i K), koji nam daju snagu i energiju. Čia sadrži veću količinu omega 3 masnih kiselina od lososa. Upravo ove kiseline važne su za normalan rast i razvoj organizma, zaštitu srca i krvnih sudova, za pravilno funkcionisanje mozga i ublažavanje upalnih procesa.

Čia sjemenke su vrlo sitne, crne, bijele i tamnosmeđe boje, a potiču od biljke Salvia hispanica iz porodice mente. Osim kvalitetnih bjelančevina i antioksidanata, ova biljka je dragocijen izvor minerala (mangan, kalcijum, fosfor, kalijum, magnezijum, natrijum, gvožđe, cink), kao i vitamina, posebno C, E i B kompleksa. Svrstava se u zdravu hranu i zato što za njen uzgoj nisu potrebni insekticidi, budući da je otporna na štetočine. Zato je jedna od najčistijih i samim tim najzdravijih biljaka na našoj planeti.

Štite srce

Svakodnevna upotreba čia sjemenki korisna je za srce, što se najviše duguje visokom sadržaju omega 3 masnih kiselina koje smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti, ali i od svih upalnih procesa, razvojnih poremećaja, artritisa, demencije, depresije, astme.

Pospješuje probavu

Čia blagotvorno djeluje na probavu, pomaže kod nadimanja, neuredne stolice i tzv. lijenih crijeva. Samo dvije kašike ovih sjemenki sadrže oko 10 g vlakana, što je trećina potrebne dnevne doze za odrasle. Vlakna u čia sjemenkama, koja se razlažu u vodi, uvećavaju zapreminu i prave supstancu nalik gelu, koja poboljšava rad cijelog digestivnog sistema. Na taj način smanjuje se i rizik od raka debelog crijeva. Uspješno eliminišu toksine iz probavnog trakta zbog čega ih nazivaju čistačem creva. Ne sadrže gluten, tako da se preporučuju osobama koje su preosjetljive ili alergične na njega ili pate od celijakije.

Kao prava riznica proteina i vlakana, uz veliku sposobnost apsorbovanja vode, čia sjemenke dugo daju osećaj sitosti, ubrzavaju metabolizam i potpomažu gubitak kilograma. Uz to, visok sadržaj bjelančevina obezbjeđuje dodatnu energiju i fizičku izdržljvost. Sadrže vrlo mali procenat ugljenih hidrata.

Share.

Prof. dr. sc. Velimir Božikov Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije Prof. dr. sc. Velimir Božikov renomirani je stručnjak iz područja endokrinologije i dijabetologije, s više od četiri desetljeća bogatog kliničkog i znanstvenog iskustva. Svojim dolaskom u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina pridonosi vrhunskom timu svojim znanjem i dugogodišnjom posvećenošću liječenju i istraživanju šećerne bolesti te endokrinoloških poremećaja. Profesor Božikov je umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tokom svoje karijere obnašao je niz važnih funkcija u zdravstvenom sustavu, među kojima se ističu dužnosti ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava (1995. – 2001.) i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti u istoj ustanovi (1995. – 2003. te 2005. – 2012.). Također je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi od 2004. do 2005. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. godine, a specijalističku edukaciju iz interne medicine usavršio je u vrhunskim hrvatskim i inozemnim institucijama. Više od 20 godina bio je dio tima Zavoda „Vuk Vrhovac“, tadašnje vodeće ustanove za dijabetologiju i endokrinologiju, gdje je surađivao s akademikom Zdenkom Škrabalom, čije je pionirsko djelovanje oblikovalo sustav skrbi za osobe sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Akademski put profesora Božikova obilježen je ranim znanstvenim doprinosima. Titulu magistra znanosti stekao je 1979. godine, obranivši rad koji je istraživao učinke somatostatina na lučenje hormona i metaboličke procese kod zdravih osoba i pacijenata s dijabetesom. Doktorirao je 1981. godine s disertacijom „Protivtumorski učinak somatostatina“, a rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u prestižnim međunarodnim časopisima poput Blood, International Journal of Cancer i Diabetologia. Za svoja istraživanja u području somatostatina i šećerne bolesti nagrađen je godišnjom nagradom „Vuk Vrhovac“ 1980. godine, čime je potvrđena njegova izuzetna posvećenost znanstvenoj izvrsnosti. Osim istraživanja hormona somatostatina, profesor Božikov aktivno se bavio proučavanjem komplikacija šećerne bolesti, s naglaskom na dijabetičko stopalo, oksidacijski stres i kardiovaskularne komplikacije. Svoje stručno znanje usavršavao je u brojnim međunarodnim centrima — među kojima su klinike u Beču, Hamburgu i Lundu — a sudjelovao je i u međunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije, radeći kao konzultant za dijabetologiju na Malti. Godine 1994. preuzeo je vođenje tadašnje Vojne bolnice u Zagrebu, uspješno ju transformiravši u suvremenu kliničku bolnicu, poznatu kao Klinička bolnica Dubrava. Kroz karijeru je bio voditelj brojnih znanstvenih i kliničkih studija, uključujući i međunarodne randomizirane kliničke projekte. Profesor Božikov autor je više od 200 znanstvenih i stručnih radova, te je surađivao kao autor i urednik u brojnim udžbenicima, uključujući one iz interne medicine, patofiziologije i dijabetičkog stopala. Uredio je i hrvatsko izdanje sveučilišnog udžbenika „Klinička farmacija i terapija“. Aktivan je član brojnih strukovnih i znanstvenih organizacija, među kojima su Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma, European Association for the Study of Diabetes (EASD) te Hrvatski liječnički zbor, u kojem je bio i predsjednik Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući svojoj bogatoj karijeri, znanstvenim dostignućima i predanosti edukaciji novih generacija liječnika, prof. dr. sc. Velimir Božikov zauzima istaknuto mjesto među hrvatskim i europskim stručnjacima u području dijabetologije i endokrinologije.

Comments are closed.